Rusko-turski rat (1877–1878)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Rusko-turski rat 1877.-1878. bio je jedan u nizu Rusko–turskih ratova, između Carske Rusije i Otomanskog carstva.
Rusko-turski rat 1877.–1878. | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Spomenik Plevna blizu zidina Kitaj-grada u Moskvi | |||||||||
| |||||||||
Sukobljeni | |||||||||
Rusija Kneževina Srbija Kneževina Rumunjska Kneževina Crna Gora Bugarski dobrovoljački odredi |
Osmansko carstvo |
Korijeni rusko-turskog rata 1877.-1878. bili su u nacionalnom buđenju balkanskih naroda, kao i nastojanju Rusije da izbije na Crno more, da nadoknadi teritorijalne gubitke koje je pretrpjela tijekom Krimskog rata. U Rusko-turskom ratu iz 1877-1878, Rusija i Srbija udružile su se protiv Turske oko borbe za Bosnu i Hercegovinu. Rusija je odnela pobedu, ali uspesi postignuti Sanstefanskim mirom (1878) ograničeni su Berlinskim kongresom (1878), kojeg su nametnule zapadne sile.[1]
Neposredni rezultat rusko-turskog rata bio je potpuna nezavisnost tadašnjih kneževina; Rumunjske, Srbije i Crne Gore, koje su i dotad imala de facto suverenost, ali su nakon rata i formalno proglasile nezavisnost od Osmanskog carstva (do tad im je sultan formalno bio suveren). Nakon gotovo pet stoljeća turske vladavine (1396.-1878.), ponovno je uspostavljena bugarska država, Kneževina Bugarska, pokrivajući zemlje između Dunava i Planine Balkan (osim Sjeverne Dobrudže koja je pripala Rumunjskoj).
Indirektna posljedica rata bio je i Berlinski kongres, kojim je dopušteno Austro-Ugarskoj da okupira Bosnu i Hercegovinu, kao i Ujedinjenom Kraljevstvu da okupira Cipar, dok je Ruskom Carstvu pripojena Južna Besarabija i kavkaska oblast Kars.