Pripajanje Krima Ruskoj Federaciji odigralo se u martu 2014. kada su Autonomna Republika Krim i grad Sevastopolj, oboje međunarodno priznati kao dio teritorija Ukrajine, proglasili nezavisnost i ubrzo potom priključeni Ruskoj Federaciji. Dana 21. 3. 2014., Moskva je efektivno upravljala teritorijem Krima kao dijelom federalnih subjekata RusijeRepublika Krim i federalni grad Sevastopolj.[28]

Kratke činjenice Ruska vojna intervencija na Krimu, Datum ...
Ruska vojna intervencija na Krimu
Segment Krimske krize
Thumb
Datum 27. februar 2014 (de facto)
Lokacija Krim
Sevastopolj
Hersonska oblast u Ukrajini[1]
Status traje
  • Rusija preuzima vojni nadzor nad Krimom, uključujući ukrajinske vojne, mornaričke i zrakoplovne baze[2]
Sukobljene strane
Rusija Rusija Ukrajina Ukrajina
Komandanti i vođe
predsj. Vladimir Putin
gen. Sergej Shojgu
gen. Valerij Gerasimov
gen. Igor Sergun
vadm. Aleksandr Vitko
Sergej Aksjonov
v.d. predsj. Oleksandr Turčinov
adm. Ihor Tenjuh
gen. Mihailo Kucin
kadm. Serhij Hajduk (zarobljen)
kadm. Denis Berezovski
(prebjegao na rusku snagu)
Angažirane jedinice
Ruske oružane snage:[3][4]
76. zračnodesantna divizija
31. zračnodesantna brigada
18. mehanizirana brigada

Baltička flota[5]
Sjeverna flota
Crnomorska flota:

  • Marinci

Jedinice FSB

  • Specijalna grupa "Alfa"
  • Specijalna grupa "Vimpelj"

Jedinice GRU

  • 22. brigada Specnaza
  • 45. pukovnija Specnaza
  • "Krimska samoobrana"
Oružane snage Ukrajine:
Ukrajinska ratna mornarica
  • 36. brigada obalne obrane[10] Predaja

Ukrajinska pomorska straža
Ukrajinska policija
Unutrašnje trupe
Nacionalna garda Ukrajine

Snage
Snage na Krimu: 25.000–30.000[11][12]
  • Crnomorska flota: 11.000 (uključujući marince)
    • 30 + brodova
      (uklj. podmornicu)
  • 4 eskadrile lovačkih aviona (po 18 aparata u svakoj)

pojačanja: između 16.000[10][13][14][15] i 42.000[16] troops

Krimski garnizon:
~ 14.500 trupa[17]
10 brodova
Žrtve i gubici
1 ruski dobrovoljac poginuo[9][18][19][20]
1 vojno-obavještajni tim zarobljen
7 pripadnika ruske Crnomorske flote uhapšeno
1 poginuo[21][22]
3 ranjena[23]
50+ zarobljeno[23][24][25]
5.500 vojnika prebjeglo[26]
1 korveta oštećena i zarobljena
3 korvete zarobljene
1 minolovac zarobljen
1 podmornica zarobljena
1 amfibijski brod zarobljen
5 pomoćnih brodova zarobljeno
1 civilni aktivist otet i ubijen[27]
Zatvori
Thumb
Sergej Aksionov, Vladimir Konstantinov, Vladimir Putin i Aleksej Čali potpisuju pristupanje Krima Ruskoj Federaciji
Thumb
Karta Krima

Pristupanje je označilo kulminaciju Krimske krize, koja je nastala nakon ukrajinske revolucije, ruske vojne intervencije i referenduma o statusu Krima u martu iste godine. Ruska vojna intervencija je formalno počela 1. marta, nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin od Savjeta Federacije dobio odobrenje da koristi vojne snage na teritoriji Ukrajine u svrhu "stabilizacije situacije". U Ukrajini i na Zapadu se, međutim, vjeruje da je invazija počela nekoliko dana ranije, kada su aerodrome, vladine zgrade[29][30] i druge strateške objekte na Krimu počele zaposjedati maskirane uniformirane osobe bez oznaka, za koje su krimske vlasti tvrdile da je riječ o miliciji "(snage samoobrane)". Slične akcije su se ubrzo proširile i na ukrajinske vojne baze i druge instalacije, koje su došle pod blokadu ruskih trupa i "snaga samoobrane", pri čemu se od ukrajinskih vojnika tražila predaja ili razoružanje. Ključne baze su se predale do 5. marta, pri čemu je veliki dio ljudstva prihvatio ponudu da prijeđe na krimsku odnosno rusku stranu. Separatistička krimska vlada Sergej Aksionova proglasila je nezavisnost Krima, a potom je održan referendum o statusu Krima na kojem je 96,77% krimskog stanovništva glasovalo za priključenje Ruskoj Federaciji. Samostalna uloga Krimljana u čitavoj krizi kao i izlaznost odnosno postotak referenduma dovedeni su u pitanje na Zapadu, gdje se ističe uloga ruske vojske i gdje je priključenje opisano kao "nevjerojatan, brz i uglavnom beskrvan puč".[31]

Ovaj događaj je izazvao velike kontroverze te su ga osudili razni svjetski čelnici, kao i NATO, opisali kao nezakonitu aneksiju ukrajinskog teritorija, u izravnom kršenju budimpeštanskog memoranduma iz 1994. o suverenosti i teritorijalnom integritetu, od Rusije.[32] Kao reakciju, članovi G8 su odlučili izbaciti Rusije iz te skupine i vratiti se skupini G7, a uvedene su i međunarodne sankcije protiv Rusije 2014. Ukrajinska vlada Arsenija Jacenjuka je potvrdila najmanje sedam ustavnih kršenja tim činom, uključujući izbjegavanje obveze Krima da prvo zatraži zakonsku promjenu od same Ukrajine, prije traženja formalnog prava za provođenje bilo kakvih nadpolitičkih procesa. Ovo predstavlja prvi slučaj u evropskoj historiji nakon drugog svjetskog rata da se granice suverenih država mijenjaju jednostranom akcijom pripajanjem teritorija jedne države.

Rusija se protivi terminu "aneksija",[33] a Vladimir Putin je branio referendum i tvrdio da je u skladu sa međunarodnim pravom.[34] Ukrajina to osporava, te ne priznaje neovisnost krimske republike ili pristupanje nje nekoj drugoj državi, koju smatra nezakonitom.[35] Opća skupština Ujedinjenih naroda je također odbacila referendum, usvojivši neobvezajuću rezoluciju 68/262 kojom potvrđuje "teritorijalni integritet Ukrajine unutar međunarodno priznatih granica".[36][37]

Godinu dana kasnije, prema jednom istraživanju, 93% stanovnika Krima je imalo pozitivan, a 4% negativan stav o ruskom preuzimanju kontrole nad poluostrvom. U ekonomskoj usporedbi, plaće su u godinu dana nominalno porasle za 45%, ali realno zapravo i pale za -8,5%, jer su velike stope inflacije porasle za 53,5 %.[38]

Događaj je izazvao i egzodus krimskih Tatara: UN navodi da je preko 10.000 osoba napustilo Krim u 2014., većinom Tatara,[39] čime je ta ionako krhka nacionalna zajednica još jednom smanjena na tom području. Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a upozorio je u izvještaju iz 2015. da se na Krimu krše ljudska prava slobode govora, slobode okupljanja (Tatarima nije dozvoljeno obilježiti 71. godišnjicu deportacije Tatara), slobode vjeroispovjesti i druga. U 2015., troškovi vode porasli su za 15%, a električne energije za 14,4%, pošto je Krim ovisan o uvozu struje preko kopnene Ukrajine (85%) i vode za navodnjavanje poljoprivrede (80%).[40]

Izvještaj UN-a 15.5. 2014.

15.5. 2014., UN je objavio izvještaj o stanju u Ukrajini. Prema izvještaju, zabilježena su kršenja ljudskih prava na Krimu, kao što su ometanje slobode govora, zlostavljanje manjina i ometanje rada novinara.[41] Prema UNHCR-u, do 29.4. zabilježeno je 7.207 raseljenih osoba registriranih u svih 24 regija Ukrajine, od kojih su većina krimski Tatari, iako je bilo zabilježeno i raseljenih Ukrajinaca, etnički izmiješanih obitelji i Rusa.[42] Izvještaj je također izrazio i zabrinutost povodom isteka ultimatuma ruskih vlasti 18.4., prema kojemu svi građani Krima imaju mjesec dana vremena da zatraže rusko državljanstvo. Osobe koje nisu htjele zamijeniti svoje ukrajinsko državljanstvo za ukrajinsko su doživjele zlostavljanja. Također, "tranzicijsko razdoblje" Krima završava u siječnju 2015., nakon čega će svi stanovnici koji nisu zatražili rusko državljanstvo morati zatražiti dozvolu za boravak ili će se suočiti sa deportacijom iz Krima.[43]

Povezano

Izvori

Eksterni linkovi

Wikiwand in your browser!

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.

Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.