Rimske skupštine
From Wikipedia, the free encyclopedia
Rimske skupštine (lat. comitia) delile su se na tri vrste ― kurijatske (comitia curiata), centurijatske (comitia centuriata) i tributske skupštine (comitia tributa), u zavisnosti od toga da li su se građani okupljali organizovani po kurijama (curiae), po centurijama (centuriae) ili po tribama (tribus). Sve su rimske skupštine imale zakonodavnu i sudsku vlast, a osim toga bile su odgovorne za izbor magistrata, koji su imali izvršnu vlast. Skupštine su, makar formalno, postojale sve do 3. veka n. e.
Drevni Rim | |||
Članak je dio serije: | |||
| |||
Periodi | |||
---|---|---|---|
Rimsko Kraljevstvo 753. pne. – 510. pne. Rimska Republika | |||
Redovni magistrati | |||
| |||
Izvanredni magistrati | |||
| |||
Titule | |||
Imperator
| |||
Institucije i pravo | |||
| |||
Druge države |
Kao prethodnicu tri navedene vrste neki antički izvori pominju i skupštine nazvane comitia calata (otprilike = "sazvane skupštine" od calare = sazivati), ali su njene funkcije pa i samo postojanje kao posebne skupštine nepouzdani. Prema nekim istraživačima, ove je skupštine u najranije doba sazivao vrhovni sveštenik (pontifex maximus) da bi okupljenim građanima saopštio kalendar za tu godinu sa danima tokom kojih su se mogli obavljati pravni poslovi (praksa koju je krajem 4. veka st. e. okončao Gnej Flavije), da bi se izabrali neki sveštenički kolegiji (flamines) i rex sacrorum, te da bi okupljeni građani poslužili kao svedoci pri objavljivanju testamenata. Samo ime ove skupštine, međutim, upućuje na njen neorganizovan, gotovo neobavezan karakter, a njene pretpostavljene funkcije svode se isključivo na religijsku ulogu (čin svedočenja prilikom ostavljanja zaveštanja je i sam bio religijskog karaktera). To daje povoda da se pomišlja na to da se radilo jednostavno o okupljenim građanima, ili pre jednom njihovom delu, a ne o organizovanoj instituciji državne vlasti.