![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4e/Respiratory_system_complete_sr.svg/langsh-640px-Respiratory_system_complete_sr.svg.png&w=640&q=50)
Respiratorna insuficijencija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Respiratorna insuficijencijaje rezultat neadekvatne razmene gasova u respiratornom sistemu, što znači da arterijski kiseonik, ugljen-dioksid ili oba ne mogu da se održavaju na normalnim nivoima. Pad kiseonika koji se prenosi putem krvi poznat je kao hipoksemija; porast nivoa arterijskog ugljen-dioksida naziva se hiperkapnija. Respiratorna insuficijencija se klasifikuje kao tip 1 ili tip 2, na osnovu postojanja visokog nivoa ugljen-dioksida i može biti akutna ili hronična. Definicija respiratorne insuficijencije u kliničkim ispitivanjima obično uključuje povećanu brzinu disanja, nenormalne gasove u krvi (hipoksemiju, hiperkapniju ili obe) i dokaze o povećanom radu disanja. Respiratorni zastoj uzrokuje izmenjen mentalni status zbog ishemije u mozgu.[1]
Respiratorna insuficijencija | |
---|---|
![]() | |
Respiratorni sistem | |
Specijalnost | Pulmonologija, medicina intenzivne nege |
Klasifikacija i eksterni resursi | |
Normalne referentne vrednosti parcijalnog pritiska su: kiseonik PaO2 veći od 80 mmHg (11 kPa) i ugljen dioksid PaCO2 manji od 45 mmHg (6.0 kPa). [2]