Rat Šeste koalicije
From Wikipedia, the free encyclopedia
Rat šeste koalicije (1812. -1814. ) predstavljao je rat u kome je koalicija Austrije, Pruske, Rusije, Švedske, Velike Britanije i nekoliko nemačkih država pobedila Francusku i Napoleona su oterali u egzil na Elbi.
Rat Šeste koalicije | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Segment Napoleonovi ratovi | |||||||
Bitka kod Lajpciga | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Pruska Carska Rusija Austrijsko carstvo Velika Britanija Švedska Bavarska[1] |
Francuska Varšavsko vojv. Kraljevina Italija Napuljska kralj. Rajnska konfederacija: Bavarska[1] Saksonija i drugi |
Posle katastrofalnog ishoda Napoleonove invazije Rusije, različite evropske sile, koje su više puta bile ponižene od Napoleona tokom različitih ratova ugledale su mogućnost da konačno pobede Napoleona. Stvorena je koalicija u kojoj su ranije bili samo Rusija, Velika Britanija zajedno sa španskim i portugalskim pobunjenicima. sa reorganizovanim vojskama pobedili su Napoleona u bici kod Lajpciga u oktobru 1813. Uspešno su izvršili invaziju Francuske i prislili Napoleona da abdicira. U sukob je bilo uključeno 2,5 miliona vojnika. Bilo je oko 2 miliona mrtvih. Postoje i procene po kojima je samo u Rusiji poginulo milion ljudi. Tokom toga rata odvijale su se velike bitke: Bitka kod Smolenska, Bitka kod Borodina, Bitka kod Licena, Bitka kod Drezdena i čuvena Bitka naroda. Bitka naroda je bila najveća bitka u istoriji Zapada sve do Prvoga svetskog rata. Konačna faza pohoda je bila obrana Francuske. Napoleon je tokom Šestodnevne kampanje pokazao svoj puni talenat boreći se protiv mnogo brojnijih armija. Ipak platio je ranije greške, tako da su saveznici zauzeli Pariz i prisilili Napoleona da abdicira.