Pseudouridin
From Wikipedia, the free encyclopedia
Pseudouridin (Ψ) je C-glikozidni izomer nukleozida uridina. On je najprevalentniji iz grupe od preko sto različitih nukleozida nađenih u RNK.[4] Ψ je prisutan kod svih vrsta i u mnogim klasama RNK izuzev iRNK.[5][6] Ψ formiraju enzimi Ψ sintaze, koji posttranskripciono izomerizuju specifične uridinske ostatke u RNK u procesu pseudouridilacije.[7]
Pseudouridin | |
---|---|
IUPAC ime | |
5-(β-D-ribofuranozil)pirimidin-2,4(1H,3H)-dion | |
Drugi nazivi | psi-uridin, 5-Riboziluracil, beta-D-pseudouridin, 5-(beta-D-ribofuranozil)uracil |
Identifikacija | |
CAS registarski broj | 1445-07-4 Y |
PubChem[1][2] | 15047 |
ChemSpider[3] | 14319 Y |
ChEBI | 17802 |
Jmol-3D slike | Slika 1 |
Svojstva | |
Molekulska formula | C9H12N2O6 |
Molarna masa | 244,20 g/mol |
Agregatno stanje | Beli granularni prah |
Rastvorljivost u vodi | Visoko rastvoran u vodi |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala | |
Infobox references |
Nedavna istraživanja sugeriraju da on možda daje izvesnu zaštitu od radijacije.[8]
On se često javlja u tRNK, u asocijaciji sa timidinom i citozinom u TΨC ruci i jedan je od nepromenljivih regiona tRNK. Njegova funkcija nije potpuno razjašnjena. Smatra se da učestvuje u asocijaciji sa aminoacil transferazom tokom interakcije sa tRNK, i otuda u inicijaciji translacije.