Pravopis turskog jezika
From Wikipedia, the free encyclopedia
Pravopis turskog jezika je ogranak turske gramatike koji proučava pravilan način pisanja odnosno grafičkog izražaja glasova u turskom jeziku. Današnji službeni pisani turski jezik se služi svojim latinskim alfabetom koji se sastoji od 29 grafema:
Aa | Bb | Cc | Çç | Dd | Ee | Ff | Gg | Ğğ | Hh | Iı | İi | Jj | Kk | Ll | Mm | Nn | Oo | Öö | Pp | Rr | Ss | Şş | Tt | Uu | Üü | Vv | Yy | Zz |
---|
Najraniji pisani oblik turskog (odnosno turkijskog) jezika je starotursko pismo, poznato znanstvenicima kao Orhonsko pismo [α 1] i bilo je pismo kojim su se služili Göktürkijci. Glavni uzorak ovog alfabeta su Orhonski natpisi. Nalazimo ga i u prvim turkijskim kanatima – počevši od Ujgurskog kaganata – između 8. i 10. vijeka, gdje su izražavali staroturkijski jezik. Imamo tragove orhonskog pisma također u nekim kirgiškim natpisima iz 9. stoljeća, te u drugim grafički srodnim oblicima u dolini rijeke Talas u Turkestanu i u staromađarskom alfabetu iz 10. vijeka. Obično riječi su bile pisane s desna na lijevo.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/80/Tunga_tigin.svg/500px-Tunga_tigin.svg.png)