Pneuma
From Wikipedia, the free encyclopedia
Pneuma (grč. πνεύμα - dah, duh, duša), u stoičkoj filozofiji životni i pokretni princip sveukupne prirode. U hrišćanskim spisima naziv za sveti duh koji je iznad materije.[1]
Prema stoičkoj koncepciji, pneuma je aktivni, razumni element u svim stvarima, načinjen od zraka i vatre. Taj element prožima sve podjele i dihotomije, te je do određenoga stupnja odgovoran za sva zbivanja. U svojoj manifestaciji kao razum, sposoban je podučiti one koji slušaju o putu u istinski život.[2]