Pete Conrad
From Wikipedia, the free encyclopedia
Čarls Konrad mlađi (engl. ), poznatiji kao Pit Konrad (engl. ; Filadelfija, 2. jun 1930 — Ohaj, 8. jul 1999), bio je američki pilot, inženjer vazduhoplovne tehnike, astronaut; treći čovek na Mesecu. Izabran je za astronauta 1962. godine, a tri godine ranije je bio jedan od kandidata za originalnu Merkjuri Sedam selekciju. Nosilac je Kongresne svemirske medalje časti.
Pit Konrad | |
---|---|
Astronaut NASA | |
Puno ime | Čarls Konrad mlađi |
Mesto rođenja | Filadelfija, Pensilvanija, SAD |
Datum smrti | 8. 7. 1999. (69 godina) |
Mesto smrti | Ohaj, Kalifornija, SAD |
Grob | Nacionalno groblje Arlington |
Državljanstvo | SAD |
Obrazovanje | UP (BS, 1953) |
Zanimanje | astronaut opitni pilot vazduhoplovni inženjer |
Status | preminuo |
Čin | Kapetan (ARM) |
Vreme u svemiru | 49 dana 3 sata 38 minuta |
Svemirske šetnje | 4 (12 sati 44 minuta) |
Selekcija | Nasina grupa 2 iz 1962. |
Misije | Džemini 5, Džemini 11, Apolo 12, Skajlab 2 |
Logo misija | |
Penzionisanje | 1. 2. 1974; prije 50 godina (1974-02-01) |
Odlikovanja |
Pre nego što je izabran za astronauta, leteo je kao borbeni i test pilot u Američkoj ratnoj mornarici. Završio je elitnu školu za probne pilote pri Ratnoj mornarici SAD u Paks Riveru, Merilend. Leteo je četiri puta u svemir. Prva misija je bila Džemini 5, 1965. godine, kada su Konrad i komandni pilot Gordon Kuper proveli nedelju dana u svemiru i dokazali da čovek može vremenski da izdrži put do Meseca i nazad. Druga misija usledila je 1966. godine, kada je leteo kao komandant na Džeminiju 11. Ova misija je ušla u istoriju, jer je, od svih dosadašnjih obavljenih u niskoj Zemljinoj orbiti, imala najveći apogej, tj. obavljena na najvećoj nadmorskoj visini — 1.369 kilometara iznad nivoa mora.[1]
Treći put je leteo 1969. godine, kao komandant misije Apolo 12. Time je postao treći čovek na Mesecu i jedan od 24 čoveka koji su putovali na Mesec. Posada Apola 12 ostala je upamćena kao tzv. , jer su sva tri astronauta bili oficiri Mornarice.
Četvrti i poslednji let zabeležio je 1973. godine, u svojstvu komandanta Skajlaba 2, prvog leta na svemirsku stanicu Skajlab. Tokom tog leta, obavio je krucijalnu svemirsku šetnju radi popravke oštećenih panela na Skajlabu, što je spasilo stanicu i što mu je 1978. godine donelo Kongresnu svemirsku medalju časti. Bio je član rezervnih posada za Džemini 8 i Apolo 9. Proveo je 49 dana u svemiru. Penzionisao se početkom 1974. godine, i imao je čin kapetana.
Tokom treninga za let na Skajlabu, 10. maja 1972. godine Konrad je bio prinuđen da se katapultira iz NASA-inog mlaznjaka na kojem je leteo. Po povratku u Hjuston sa službenog puta, približavajući se vazduhoplovnoj bazi Elington dobio je instrukcije da se vreme pogoršalo i odlučio je da sleti na aerodrom Hobi. Međutim, pripremajući se za noćno sletanje, otkazao je strujni generator na avionu pri visini od 240 metara, te Konrad odustaje i odlučuje se za sletanje na aerodrom gde su klimatski uslovi bili povoljniji. Nažalost, ostao je bez goriva dok je stigao do vazduhoplovne baze Bergstrom i morao je da se katapultira na visini od 1.127 metara. Prizemljio se na oko 90 metara od zgrade baze, a avion je pao na otvoreno polje na oko tri kilometra dalje.
Nakon penzionisanja iz NASA i Mornarice 1974. godine, radio je za kompaniju ATC, a od 1976. je bio potpredsednik Makdonel Daglasa. U tom je svojstvu posetio Beograd, kako bi, u konkurenciji sa kompanijom Boing, isposlovao prodaju aviona Makdonel Daglas DC-10 JAT-u.[2] Makdonel Daglas napušta marta 1996. godine, prešavši na rukovodeću poziciju u kompaniju USL.[3]
Diplomirao je kao vazduhoplovni inženjer na Univerzitetu Prinston 1953. godine. Srednju školu je završio 1949. godine, i to nakon što je jedan razred ponavljao kao posledicu disleksije. Konrad je u mladosti bio član Mladih izviđača SAD i imao je čin .[4] Umro je 8. jula 1999. u Ohaju, Kalifornija, nekoliko časova nakon pada sa motocikla od posledica unutrašnjih povreda. Imao je 69 godina.[5] Sahranjen je uz vojne počasti na Nacionalnom groblju Arlington. Za razliku od velikog broja svojih kolega, iza sebe nije ostavio nikakav pisani materijal. Dva puta se ženio i imao je četiri sina iz prvog braka. Član je nekoliko kuća slavnih i nosilac brojnih društvenih priznanja, civilnih i vojnih odlikovanja.
Zabeležio je preko 6.500 časova leta na raznim tipovima aviona, od čega preko 5.000 na mlaznjacima.[6]