Panavia Tornado
From Wikipedia, the free encyclopedia
Panavija tornado je višenamenski, borbeni, dvomotorni avion, 4. generacije, sa promenljivim uglom strele krila. Zajednički je razvijen i proizveden, u saradnji Velike Britanije, Zapadne Nemačke i Italije. Realizovane su tri osnovne varijante: lovac-bombarder (Tonado IDS), avion za elektronsko ratovanje i izviđanje (Tornado ECR) i presretač Tornado ADV (PVO varijanta). Program se odvijao u okviru Panavija korporacije, multinacionalnog sastava, koji čine britanski Britiš aerospejs (engl. ), MBB iz Zapadne Nemačke i italijanska Aeritalija (engl. ). „Tornado“ je napravio prvi let, 14. avgusta 1974. godine, a uveden je u operativnu upotrebu u 1979. Zbog svojih višenamenskih svojstava, u stanju je da zameni nekoliko različitih vrsta aviona u ratnom vazduhoplovstvu. Kraljevsko vazduhoplovstvo Saudijske Arabije je kupilo i uvelo u svoju operativnu upotrebu 96 aviona Tonado IDS.
Tip | Višenamenski borbeni avion |
Proizvođač | Panavija korporacija |
Probni let | 27.8. 1974. |
Uveden u uporabu | 1979 |
Status | u uporabi |
Tri nacije, pored razvoja i proizvodnje, organizovale su zajedničku obuku, održavanje i proces uvođenja aviona u operativnu upotrebu, u svojim jedinicama.[1][2]
Do razvoja i proizvodnje Jurofajtera tajfuna, program aviona „tornado“ je bio najveći međudržavni poduhvat kooperacije u Evropi, u domenu visoke vazduhoplovne tehnologije.
Borbeno je „tornado“ korišćen tokom Zalivskog rata, Rata u Bosni i Hercegovini, NATO bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije, 1999. godine, Rata u Iraku, Rata u Libiji (2011) i u epizodnim ulogama u sukobima u Avganistanu i Jemenu.
Za potrebe triju zemalja, kooperanata i Saudijske Arabije, jedinog kupca, serijski je proizvedeno 992 primerka aviona „tornado“, uključujući sve postojeće varijante.[2][3][4][5]