Omar
From Wikipedia, the free encyclopedia
Omar (arap. ; oko 585. — 7. avgust 644) je bio drugi halif (634—644) i Muhamedov tast. On je bio jedan od najmoćnijih muslimanskih kalifa u istoriji, kao i jedan od najuticajnih vladara svetske istorije.[3] Suniti ga ubrajaju u grupu četiri pravedna halifa. Šiiti ga smatraju jednim od uzurpatora. Izabran preporukom svog prethodnika Ebu Bekra. Smatra se da je bio visok čovek, preko 2 metra, obdaren izuzetnom fizičkom snagom, belog tena i crvenkaste kose. Bio je poznat među ashabima kao najučeniji u Kuranu, kao onaj koji najdoslednije radi po Kuranu i kao onaj koji najviše razume islam. Dok je još bio mušrik, poželio je da ubije Muhameda, no Alah je udesio da baš tada primi islam i postane jedan od najvećih boraca za prava muslimana. Jedan je od desetorice poslanikovih ashaba kojima je još za života obećan Dženet.
Ovaj članak ili jedan njegov dio nije preveden ili je samo djelimično preveden. Ako smatrate da ste sposobni prevesti ga, pogledajte kako uređivati članak, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o standardima Wikipedije i srpskohrvatskog jezika. |
Omar | |
---|---|
Halif | |
Rashidun Caliphs Umar ibn Al-Khattāb - عُمر بن الخطّاب ثاني الخلفاء الراشدين.svg | |
Vladavina | 634—644. |
Puno ime | Omar ibn el Katab arap. |
Prethodnik | Ebu Bekr |
Nasljednik | Osman bin Afan |
Supruga/supruge | Um Kultum bint Asim[1][2] |
Otac | Katab ibn Nufajl |
Pod Omarom, kalifat se proširio bez presedana, vladajući nad Sasanidskim carstvom i nad više od dve trećine Vizantijskog carstva.[4] Njegovi napadi na Sasanidsko carstvo su doveli do osvajanja Persije za manje od dve godine (642–644).[5] Prema jevrejskoj tradiciji, Omar je uknuo hrišćansku zabranu Jevreja i dozvolio im je ulazak u Jerusalim i bogosluženje.[6][7] Omara je na kraju ubio persijanac Piruz Nahavandi (poznat kao na arapskom) 644. godine.
Istoričari generalno smatraju da je Omar jedan od najmoćnijih i najuticajnijih muslimanskih kalifa u istoriji.[8] On je poštovan u sunitskoj islamskoj tradiciji kao veliki pravedni vladar i uzor islamskih vrlina,[9] a neki hadisi ga identifikuju kao drugog najvećeg sahaba posle Ebu Bekra.[10][11] Međutim ekstremističke sekte šiitskog islama imaju negativno stavove prema njemu.[9][12]