Olimpska božanstva

Olimpska božanstva su u grčkoj mitologiji dvanaest glavnih božanstava u starogrčkom panteonu, obično Zevs, Hera, Posejdon, Demetra, Atena, Apolon, Artemida, Ares, Afrodita, Hefest, Hermes te ili Hestija ili Dionis.^[1] U popis olimpskih bogova ponekad se uključuju i Had i Persefona (uglavnom zbog njihove uloge u Eleusinskim misterijama), premda Hada na popisu uglavnom nije bilo jer je on stalno boravio u podzemnom svetu i nikad nije odlazio na Olimp. Na popisu su se ponekad nalazili i Herakle i Asklepije.

Dvanaest olimpskih božanstava, poznata i kao "Dvanaestoro" (Dodekatheon, starogrčki: ,^[3]^[4] δώδεκα, dōdeka = "dvanaest"+ θεοί, theoi = "bogovi"), bila su glavna božanstva u antičkoj grčkoj religiji, za koje se smatralo da žive na vrhovima planine Olimpa. Olimpljani su, pod vodstvom Zevsa, pobedili Titane u tzv. titanomahiji.

Koncept "dvanaest božanstava" stariji je od svih postojećih grčkih ili rimskih izvora.^[5] U Homerovim epovima bogovi se sastaju na većanjima, no prvi antički spomen religijskih ceremonija za Olimpljane kao kolektiv nalazi se u homerskoj himni Hermesu. Grčki kult dvanaest Olimpljana može se pratiti unazad do 6. vek pne. i verovatno nema paralela u mikenskom periodu. Žrtvenik dvanaest Olimpljana u Atini obično se datira u razdoblje arhonta Pizistrata, tj. u 522/521. pne.

Premda je broj olimpskih božanstava uvek bio fiksiran na dvanaest,^[6] postojale su znatne varijacije u samom popisu tih božanstava.^[7] Međutim, dvanaest božanstava koja su najčešće predstavljena u grčkoj književnosti i umetnosti jesu Zevs, Hera, Posejdon, Demetra, Atena, Apolon, Artemida, Ares, Afrodita, Hefest, Hermes te ili Hestija ili Dionis.

Had, poznat u Eleusinskim misterijama kao Pluton, obično nije bio uključen na popis dvanaest Olimpljana jer je njegova sfera vladanja bio podzemni svet. Platon povezuje dvanaest Olimpljana s dvanaest meseci u godini te implicira da Plutona smatra jednim od njih, budući da predlaže da poslednji mesec bude posvećen tom bogu i dušama umrlih.^[8]^[9] U Fedru Platon sravnjuje dvanaest Olimpljana sa Zodijakom i Hestiju isključuje iz njihovog popisa.^[10] No bogove je sa znacima Zodijaka, kako se čini, prvi povezao Eudoks iz Kinda.

U starogrčkoj religiji "olimpska božanstva" i "kultovi dvanaest bogova" često su bili donekle različiti koncepti.^[11] Herodor iz Herakleje u popis dvanaestoro božanstava uključio je Zevsa, Heru, Posejdona, Hermesa, Atenu, Apolona, Alfeja, Krona, Reju i Harite.^[4]^[12] Istoričar Herodot kaže da su neki među dvanaestoro božanstava uključivali i Herakla.^[13] Na Kosu je popis uključivao Herakla i Dionisa, ali ne i Aresa i Hefesta.^[14] Pindar,^[15] Pseudo-Apolodorova Biblioteka i Herodor iz Herakleje ne smatraju Herakla jednim od dvanaest božanstava, nego onim koji je utemeljio njihov kult.^[4] Lukijan (2. vek) uključuje Herakla i Asklepija u svoj popis dvanaest božanstava, ali ne kaže koja je dva božanstva iz njega isključio.

Heba, Helije, Selena, Eja, Eros i Persefona takođe su smatrani važnim božanstvima. Eros je često predstavljen uz dvanaest Olimpljana, posebno uz svoju majku, Afroditu.

Rimski pesnik Enije donosi popis rimskih ekvivalenata (Dii consentes), koje predstavlja u šest parova muških i ženskih božanstava^[9] i pri tom zadržava na popisu Vestu (grčku Hestiju), koja je imala ključnu ulogu u rimskoj religiji kao državna boginja čiji su kult održavale Vestalke.

Glavni Olimpljani

Više informacija Grčko ime, Rimsko ime ...

Grčko ime	Rimsko ime	Funkcije i atributi
Zevs	Jupiter	Kralj bogova vladar Olimpa; bog neba i gromova. Najmlađe dete Titana Krona i Reje. Njegovi su sumboli munja, orao, hrastovo drvo, skiptar i terazije. Brat i suprug Herin, ali imao je i mnoge ljubavnice i ljubavnike. Posejdonov i Hadov brat.
Hera	Junona	Kraljica bogova i zaštitnica braka i porodice. Njeni su simboli paun, šipak, kruna, kukavica, lav i krava. Najmlađa kći Kronova i Rejina. Supruga i sestra Zevsova. Budući da je boginja braka, često je nastojala osvetiti se Zevsovim ljubavnicama i deci proizašloj iz tih ljubavnih avantura.
Posejdon	Neptun	Bog mora, zemljotresa i morskih talasa. Njegovi su simboli konj, bik, delfin i trozubac. Srednji sin Krona i Reje. Brat Zevsov i Hadov. Bio je oženjen Nereidom Amfitritom, ali, kao i svi grčki bogovi, imao je mnoge ljubavne avanture.
Demetra	Cerera	Boginja plodnosti, zemljoradnje, prirode i godišnjih doba. Njeni su simboli the mak, pšenica, baklja i svinja. Srednja kći Krona i Reje.
Atena	Minerva	Boginja mudrosti, zanata, odbrane o strateškog ratovanja. Njeni su simboli sova i maslinovo drvo. Kći Zevsa i Okeanide Metide, izašla je iz očeve glave već odrasla i obučena u punu ratnu opremu, nakon što je Zevs progutao njenu majku.
Apolon	Apolon (ili Feb)^[A]	Bog svetlosti, znanja, izlečenja, bolesti i tame, umetnosti, muzike, poezije, proricanja, streljaštva, sunca, muževne mladosti i lepote. Sin Zevsa i Lete. Njegovi su simboli sunce, lira, luk i strela, vrana, dolfin, vuk, labud i miš. Artemidin brat-blizanac.
Artemida	Dijana	Boginja lova, devičanstva, rođenja deteta, streljaštva, meseca i svih životinja. Njeni su simboli mesec, jelen, lovački pas, medvedica, zmija, čempresovo drvo te luk i strela. Zevsova i Letina kći te Apolonova sestra-bliznakinja.
Ares	Mars	Bog rata, nasilja i krvoprolića. Njegovi su simboli vepar, zmija pas, sup, koplje i štit. Bio je sin Zevsa i Here, ali svi su ga bogovi (osim Afrodite) prezirali.
Afrodita	Venera	Boginja ljubavi, lepote i žudnje. Njeni su simboli golubica, ptica, jabuka, pčela, labud, mirta i ruža. Bila je kći Zevsa i Okeanide Dijone ili je, pak, rođena iz morske pene kad je Uranovo seme kapnulo u more nakon što ga je kastrirao njegov najmlađi sin, Kron. Bila je udata za Hefesta, ali je imala mnoge ljubavne afere, od kojih je najpoznatija ona s Aresom. Od njenog imena potiče reč "afrodizijak", a od njenog latinskog imena termin "venerična bolest".^[B]
Hefest	Vulkan	Glavni kovač i zanatlija bogova; božanstvo vatre i kovačke veštine. Njegovi su simboli vatra nakovanj, sekira, magarac, čekić, klešta i prepelica. Sin je Here, koja ga je rodila sa Zevsom ili sama. Bio je oženjen Afroditom i, za razliku od većine drugih božanskih supruga, uglavnom joj je ostao veran. Od njegovog latinskog imena potiče reč "vulkan."
Hermes	Merkur	Glasnik bogova; zaštitnik trgovine, lopova i igara. Njegovi su simboli kaducej (štap oko koga su obmotane dve zmije), krilate sandače i kapa, roda i kornjača (čiji mu je oklop pomogao da izume liru). Sin Zevsa i nimfe Maje. Među svim Olimpljanima od njega je bio mlađi samo Dionis.
Hestija	Vesta	Boginja ognjišta i uređenog domaćeg života i porodice; pripada prvoj generaciji olimpskih božanstava i jedna je od izvornih dvanaest Olimpljana. U nekim popisima dvanaest olimpskih božanstava umesto nje stavljen je Dionis, no pretpostavka da se ona svog mesta odrekla u njegovu korist kako bi održala mir najverovatnije predstavlja modernu invenciju. Ona je najstarije dete Krona i Reje, starija sestra Hada, Demetre, Posejdona, Here i Zevsa. Istovremeno je i najstarija od svih olimpskih božanstava.
Dionis	Bakho	Bog vina, slavlja i ekstaze. Zaštitnik pozorišne umetnosti. Njegovi su simboli vinova loza, bršljan, vrč, tigar, panter, leopard, dolfin, koza i šišarka. Sin Zevsa i smrtne tebanske princeze Semele. Oženjen je kritskom princezom Arijadnom. Najmlađi je od Olimpljana i jedini čija je majka bila smrtnica.

Zatvori

Napomene

^{^} Rimljani su Feba vezivali i za Helija i za samo Sunce,^[16]^[17] ali su koristili i grčko ime: Apolon (Apollo).^[18]
^{^} Prema jednoj verziji mita, Afrodita se rodila iz semena Urana, Zevsovog dede, nakon što je Kron bacio njegove odsečene genitalije u more. Ta teorija slaže se s etimologijom njenog imena, koje znači "rođena iz pene". Tako bi Afrodita pripadala istoj generaciji kao i Kron, Zevsov otac, i tehnički bi bila Zevsova tetka.

Drugi Olimpljani

Ova se božanstva ponekad takođe uključuju u popis Olimpljana.

Više informacija Grčko ime, Rimsko ime ...

Grčko ime	Rimsko ime	Funkcije i atributi
Had	Pluton (ponekad Ork ili Dis pater)	Bog podzemnog sveta, umrlih i bogatstava ispod površine zemlje (Pluto znači "Bogataš"); pripada prvoj generaciji Olimpljana i stariji je brat Zevsa, Posejdona, Here i Demetre te mlađi brat Hestijin. Ne živi na Olimpu, nego pod zemljom i obično se ne uključuje u popis dvanaest Olimpljana.
Herakle	Herkul	Božanski heroj, sin Zevsa i Alkmene, usvojeni sin Amfitrionov te praunuk (i polubrat) Persejev (Περσεύς). Bio je najveći grčki heroj, otelovljenje muške snage i snažan branitelj olimpskog poretka od htonskih čudovišta.
Persefona	Prozerpina	Kraljica podzemnog sveta i kći Demetre i Zevsa. Boginja proleća. Hadova je supruga postala nakon što ju je on oteo. Demetra je toliko očajavala zbog nestanka svoje kćeri da je zanemarila zemlju, pa na njoj ništa više nije raslo. Naposletku je Zevs naredio Hadu da dozovli Persefoni napustiti podzemni svet i vratiti se majci. Had se povinovao toj zapovesti, no budući da je Persefona u podzemnom svetu već pojela šest semenki nara, od njih dvanaest, morala je svake godine provoditi šest meseci u podzemnom svetu. Tako su nastala godišnja doba, tokom kojih šest mseci sve raste i sveta, a zatim šest meseci sve vene i umire.
Asklepije	Vejovis	Bog medicine i isceliteljstva. On predstavlja isceliteljski aspekt medicinske veštine; njegove su kćeri Higija ("Zdravlje"), Jaso ("Medicina"), Akeso ("Ozdravljenje"), Agleja/Egla ("Zdravi sjaj") i Panaceja ("Lek za sve"). Asklepije je sin Apolona i Koronide.
Eros	Kupidon	Bog seksualne ljubavi i lepote. Bio je poštovan i kao božanstvo plodnosti. Sin Afrodite i Aresa. Često je predstavljan s lirom ili s lukom i strelom u ruci. Često ga prate delfini, ruže i baklje.
Heba	Juventas	Kći Zevsa i Here. Heba je bila peharnik bogova na Olimpu i u toj ulozi ih posluživala nektarom i ambrozijom, sve dok se nije udala za Herakla.
Pan	Faun ili Silvan	Bog prirode, divljine, pastira i stada, planina, lova, šume, rustične muzike, te pratilac nimfi. Koren reči "panika" dolazi od imena ovog boga.

Zatvori

Ostali žitelji Olimpa

Ova božanstva i polubogovi obično se nisu ubrajali među Olimpljane, ali su s njima bili usko povezani.

Eol – kralj vetrova, čuvar Anemosa, gospodar sezonskih vetrova.
Amfitrita – kraljica mora, majka Tritona i supruga Posejdonova.
Anemoi – personifikacije četiri pravca iz kojih duvaju vetrovi (sever, jug, istok i zapad).
Aura – boginja svežeg povetarca i svežeg vazduha.
Bija – personifikacija snage.
Kirka – manja boginja magije.
Dejmos – bog straha, sin Aresov i brat Fobosov.
Dijona – Okeanida; prema Homeru, Zevsu je rodila Afroditu.
Ilitija – boginja porođaja; kći Here i Zevsa.
Enio – boginja ratovanja, pratilja Aresova. U nekim verijama, bila je Aresova sestra. Prema nekim drugim izvorima, bila je kći Zevsa i Here.
Eja – personifikacija zore.
Erida – boginja nesloge i sukoba.
Ganimed – Peharnik bogova na Olimpu.
Harite – boginje lepote i pratilje Afrodite i Here.
Harmonija – boginja sloge i harmonije, suprotnost Eridi, kći Afroditina.
Hekata – boginja povezana s magijom, veštičarenjem i raskrnicama puteva.
Helije – Titan; personifikacija Sunca.
Hore – upraviteljice Olimpa.
Hipnos – bog sna, otac Morfeja i sin Nikte ("Noći").
Irida – personifikacija duge, takođe glasnica bogova uz Hermesa.
Kratos – personifikacija moći.
Leta – Titanka nepoznatog; majka Apolona i Artemide.
Mojre – tri "Suđenice": Klota (započinje nit života), Laheza (prede) i Atropa (prekida nit života).
Momo – bog smeha, komike, ismevanja i pesnika.
Morfej – bog snova.
Muze – devet boginja nauka i umetnosti: Kaliopa, Uranija, Klija, Polihimnija, Melopmena, Terpsihora, Talija, Euterpa i Erato.
Nemeza – boginja osvete, kći Nikte.
Nika – boginja pobede.
Nikta – boginja noći.
Pean – lekar bogova.
Persej – sin Zevsa, pobednik nad Gorgonom Meduzom, legendarni osnivač Mikene.
Phobos – bog straha, sin Aresov i brat Deimosov.
Selena – Titanka; personifikacija Meseca.
Stiks – boginja reke Stiksa, u koju se bogovi kunu.
Tanatos – bog smrti, ponekad personifikacija smrti.
Tezej – sin Posejdonov, prvi heroj Atinjana i pobednik nad Minotaurom.
Triton – Morski glasnik, sin Posejdona i Amfitrite. Predstavljan je sa spiračnom školjkom.
Tiha – boginja sreće.
Zelos – personifikacija nadmetanja, suparništva, revnosti i zavisti.

[1]
Hansen, str. 250; Burkert, str. 125 ff.; Dowden, str. 43; Chadwick, str. 85; Müller, str. 419 ff.; Pache, str. 308 ff.; Thomas, str. 12; Smith, str. 362.
[2]
Walters Art Museum, accession number 23.40.
[3]
Taj se trermin, doduše, retko koristi, i to u vizantijskoj književnosti, npr. kod Nikifora Kalista Ksantopula, Atanasija Aleksandrijskog i Duke.
[4]
„Dodekatheon” (Greek). Papyros-Larousse-Britanicca. 2007.
[5]
Burkert, str. 125.
[6]
Rutherford, str. 47; Burkert, str. 125; Ogden, str. 2–3.
[7]
Stoll, Heinrich Wilhelm (translated by R. B. Paul) (1852). Handbook of the religion and mythology of the Greeks. Francis and John Rivington. str. 8. »Čini se da je ograničenje broja [Olimpljana] na dvanaest bila relativno moderna ideja«
[8]
Platon, Zakoni, 828d-e
[9]
„Greek mythology”. Encyclopedia Americana. 13. 1993. p. 431.
[10]
Platon, Fedar, 246e-f
[11]
C.R. Long, The Twelve Gods of Greece and Rome
[12]
Wilamowitz-Moellendorff, Ulrich von (1931–1932) (German). Der Glaube der Hellenen (Volume 1). Berlin: Weidmansche Buchhandlung. str. 329.
[13]
Herodot, Istorija, II,43–44.
[14]
Berger-Doer, Gratia (1986). „Dodekatheoi”. Lexicon Iconographicum Mythologiae Classicae. 3. pp. 646–658.
[15]
Pindar, Olimpijske ode X, 49.
[16]
North John A., Beard Mary, Price Simon R.F. "The Religions of Imperial Rome". Classical Mythology in English Literature: A Critical Anthology. (Cambridge University Press, 1998), str. 259. ISBN 0-521-31682-0.
[17]
Hacklin, Joseph. "The Mythology of Persia". Asiatic Mythology (Asian Educational Services, 1994), str. 38. ISBN 81-206-0920-4.
[18]
V npr. Ovidijeve Metamorfoze I, 441, 473; II, 454, 543, 598, 612, 641; XII, 585; XVIII, 174, 715, 631 i druge.

Burkert, Walter, Greek Religion, Wiley-Blackwell, 1991. ISBN 978-0-631-15624-6.
Chadwick, John, The Mycenaean World, Cambridge University Press, 1976. ISBN 978-0-521-29037-1.
Dowden, Ken, "Olympian Gods, Olympian Pantheon", in A Companion to Greek Religion, Daniel Ogden editor, John Wiley & Sons, 2010. ISBN 978-1-4443-3417-3.
Evelyn-White, Hugh, The Homeric Hymns and Homerica with an English Translation by Hugh G. Evelyn-White. Homeric Hymns. Cambridge, MA.,Harvard University Press; London, William Heinemann Ltd. 1914.
Hansen, William, William F. Hansen, Classical Mythology: A Guide to the Mythical World of the Greeks and Romans, Oxford University Press, 2005. ISBN 978-0-19-530035-2.
Morford, Mark P. O., Robert J. Lenardon, Classical Mythology, Eighth Edition, Oxford University Press, 2007. ISBN 978-0-19-530805-1.
Müller, Karl Otfried, Ancient Art and Its Remains: Or, A Manual of the Archaeology of Art, translated by John Leitch, B. Quaritch, 1852.
Ogden, Daniel "Introduction" to A Companion to Greek Religion, Daniel Ogden editor, John Wiley & Sons, 2010. ISBN 978-1-4443-3417-3.
Pache, Corinne Ondine, "Gods, Greek" in The Oxford Encyclopedia of Ancient Greece and Rome, Volume 3, Oxford University Press. 2010. ISBN 978-0-19-517072-6.
Pindar, Odes, Diane Arnson Svarlien. 1990.
Rutherford, Ian, "Canonizing the Pantheon: the Dodekatheon in Greek Religion and its Origins" in The Gods of Ancient Greece: Identities and Transformations Arhivirano 2013-11-10 na Wayback Machine-u, editors Jan N. Bremmer, Andrew Erskine, Edinburgh University Press 2010. ISBN 978-0-7486-3798-0.
Smith, Tyler Jo, Dimitris Plantzos, A Companion to Greek Art, editors Tyler Jo Smith, Dimitris Plantzos, John Wiley & Sons, 2012. ISBN 978-1-118-27337-1.
Thomas, Edmund, "From the pantheon of the gods to the Pantheon of Rome" in Pantheons: Transformations of a Monumental Idea, editors Richard Wrigley, Matthew Craske, Ashgate Publishing, Ltd., 2004. ISBN 978-0-7546-0808-0.

Grčka mitologija

Bogovi

Primordijalna božanstva

Titani

Heroji

Kategorije

Bogovi | Heroji | Muze

[1] [1]
Hansen, str. 250; Burkert, str. 125 ff.; Dowden, str. 43; Chadwick, str. 85; Müller, str. 419 ff.; Pache, str. 308 ff.; Thomas, str. 12; Smith, str. 362.

[2] [2]
Walters Art Museum, accession number 23.40.

[3] [3]
Taj se trermin, doduše, retko koristi, i to u vizantijskoj književnosti, npr. kod Nikifora Kalista Ksantopula, Atanasija Aleksandrijskog i Duke.

[Pap-4] [4]
„Dodekatheon” (Greek). Papyros-Larousse-Britanicca. 2007.

[5] [5]
Burkert, str. 125.

[6] [6]
Rutherford, str. 47; Burkert, str. 125; Ogden, str. 2–3.

[Stoll-7] [7]
Stoll, Heinrich Wilhelm (translated by R. B. Paul) (1852). Handbook of the religion and mythology of the Greeks. Francis and John Rivington. str. 8. »Čini se da je ograničenje broja [Olimpljana] na dvanaest bila relativno moderna ideja«

[Pl-8] [8]
Platon, Zakoni, 828d-e

[PapAm-9] [9]
„Greek mythology”. Encyclopedia Americana. 13. 1993. p. 431.

[Ph246e-f-10] [10]
Platon, Fedar, 246e-f

[Long-11] [11]
C.R. Long, The Twelve Gods of Greece and Rome

[Wil-12] [12]
Wilamowitz-Moellendorff, Ulrich von (1931–1932) (German). Der Glaube der Hellenen (Volume 1). Berlin: Weidmansche Buchhandlung. str. 329.

[Herod-13] [13]
Herodot, Istorija, II,43–44.

[14] [14]
Berger-Doer, Gratia (1986). „Dodekatheoi”. Lexicon Iconographicum Mythologiae Classicae. 3. pp. 646–658.

[15] [15]
Pindar, Olimpijske ode X, 49.

[16] [16]
North John A., Beard Mary, Price Simon R.F. "The Religions of Imperial Rome". Classical Mythology in English Literature: A Critical Anthology. (Cambridge University Press, 1998), str. 259. ISBN 0-521-31682-0.

[17] [17]
Hacklin, Joseph. "The Mythology of Persia". Asiatic Mythology (Asian Educational Services, 1994), str. 38. ISBN 81-206-0920-4.

[18] [18]
V npr. Ovidijeve Metamorfoze I, 441, 473; II, 454, 543, 598, 612, 641; XII, 585; XVIII, 174, 715, 631 i druge.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[A]

[B]

[16]

[17]

[18]