Nilski konj
From Wikipedia, the free encyclopedia
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nilski konj (latinski: Hippopotamus amphibius), od grčke sintagme ιπποπόταμος - hippopotamos, hipos = "konj" i potamos = "rijeka") ili Vodeni konj je veliki afrički sisavac, pretežiti biljožder. Uz pigmejskog (patuljastog) nilskog konja (Choeropsis liberiensi) član porodice Hippopotamidae, taj rod je donedavno imao tri ili četiri vrste, no one su izumrle.
| Nilski konj | |
|---|---|
 | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Osjetljivi (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Artiodactyla |
| Porodica: | Hippopotamidae |
| Rod: | Hippopotamus |
| Vrsta: | Hippopotamus amphibius |
| Dvojni naziv | |
| Hippopotamus amphibius Linnaeus, 1758. | |
 | |
| Rasprostranjenost (zelena - današnja, crvena - nekadašnja) | |
Njihov broj se danas procjenjuje na 125,000 do 148,000 jedinki [1], vrlo su ugrožena vrsta zbog lova i naglog smanjenja prirodnog staništa.
Nilski konji su dugi od 3,5-4,5 m, visoki do 1,5 m., teže od 1,500 do 3,200 kg. Približno su iste veličine kao bijeli nosorozi. Mužjaci rastu tokom cijelog života, dok ženke dosižu maksimalnu težinu sa 25 godina. Koža nilskog konja je debela 4 cm i čini čak 25% ukupne težine (oko 1 tone). Iako su glomazni i teški, nilski konji na kopnu mogu trčati brže od čovjeka, brzinom od 30 do čak 50 km/h, ali samo na kratkim dionicama - do nekoliko stotina metara.
Njihovo teško, valjkasto tijelo, nose snažne kratke noge. Imaju nesrazmjerno veliku glavu sa malenim očima. Uši su im takođe male, a protresaju ih svaki put kada izranjaju. Donji očnjaci nilskog konja su se pretvorili u snažne kljove koje su duge do 60 cm i teže 2,5 kg. Koža im je gola, osim na repu i njušci gdje im rastu dlake.
Oči, uši i nozdrve se nalaze na samom vrhu lubanje. Koža nilskog konja se brzo suši na žarkom afričkom suncu, zbog toga oni dan provode ležeći u blatu ili vodi koja im služi kao termoregulator i zaštita od tropskog sunca. Oni nemaju znojne žljezde kao ostali sisavci, umjesto njih - njima kroz pore na koži izlazi ljepljivi ružičasti sekret, koji kad se osuši stvara film po tijelu koji ih štiti od sunčanih opekotina. U tom sekretu postoje dva različita pigmenta; crveni i narandžasti, koji sadrže visoki procenat kiselina. Crveni pigment ima hiposudoričnu a narandžasti norhiposudoričnu kiselinu. Crveni pigment spriječava rast i razvoj bakterija koje izazivaju oboljenja i ima antibiotičko svojstvo.
Nilski konji su društvene životinje i žive u grupama do 40 jedinki. Prosječni životni vijek im je 40 - 50 godina. Najstariji nilski konj je Dona (ženka) sa 56 godina, koja živi u jednom zoološkom vrtu u Indijani. [2][3]
Ženke su spolno zrele sa 5-6 godina, nose mlade osam meseci.
Antički Grci - mislili su da je nilski konj u rodu sa konjima. Do 1985. godine, naučnici su grupirali nilske konje sa svinjama, na osnovu uzoraka njihovih kutnjaka. Prema novijim saznanjima dobijenih na osnovu proučavanja fosila, dokazano je da su nilski konji srodnici kitova i pliskavica.
Prije posljednjeg ledenog doba, Nilski konji su široko živjeli i u Sjevernoj Americi i Evropi (pronađeni su ostaci kostiju nilskog konja na Malti, stari 170.000 godina). Danas Nilski konji žive samo u ekvatorijalnoj Africi uz rijeke i jezera Ugande, Sudana, Kenije, na sjeveru DR Kongo i Etiopije, na zapadu Gambije i u južnoj Africi; Bocvana, Zimbabve, Južnoafrička Republika.
Nilski konji napuštaju vode u sumrak i kreću u unutrašnjost, ponekad udaljenu i do 8 kilometara, da bi pasli kratku travu, svoju osnovnu ishranu. Pasu 4 do 5 sati i pojedu oko 68 kg trave svake noći.
Odrasli nilski konji nisu baš vesele i živahne životinje. U vodi se kreću sporo (8 km/h), odskačući od dna. Mlađi nilski konji su živahniji i više plivaju, odgurujući se zadnjim nogama.
Na teritoriji jednog mužjaka živi 10 do 15 ženki i mladunaca, to područje je dugačko 8 kilometara. Pare se krajem sušnog perioda, tako da se mladunci rađaju u najboljem periodu u godini u oktobru ili aprilu. Nilski konji su rijetki sisavci, uz kitove i morske krave (manati), koji se rađaju pod vodom. Beba nilskog konja, teži od 25 do 45 kg. mora odmah nakon poroda doplivati do površine da bi udahnula zrak po prvi put. Mladunčad se odmara na leđima majke u dubokoj vodi, kad sišu moraju roniti.
Odrasli nilski konji izrone otprilike svakih 3-5 minuta da bi uzeli zrak, mladunci to rade češće, svakih 2-3 minuta. Oni to rade automatski, čak i kada spavaju - izranjaju da udahnu bez buđenja. Pod vodom bez zraka mogu ostati do 30 minuta. Kad zarone, automatski zatvare nozdrve.
Odrasli nilski konji su neprijateljski raspoloženi prema krokodilima, zbog borbe za životni prostor, osobito su agresivni kad imaju mlade. I prema ljudima su često vrlo agresivni. Čak se tvrdi da su nilski konji, najveći ubojice ljudi po Africi, jer prevrću čamce koji se previše približe njihovu staništu - pa se ljudi utope.
Ponekad se ponašaju i "mesožderski". Na jednom snimku iz 1995. godine, prikazani su nilski konji kako ubijaju i jedu druge životinje, obično su to stada biljojeda koja prelaze rijeku.
Nilski konji su važni za ekologiju afričkih rijeka. Hodanjem po riječnom dnu podižu nataloženi mulj, koji odnosi voda i tako čiste korito rijeke. Svoj teritorij na kopnu - obilježavaju izmetom kojeg raspršuju repom, takvim postupkom omogućavaju brže kruženje materije u prirodi.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
