Mohendžo-daro
From Wikipedia, the free encyclopedia
Mohenjo-daro ili Mohendžo-Daro (sindhi: موئن جو دڙو; urdu: موئن جو دڑو; hindi: मोएन जो दड़ो; engleski: Moenjodaro) je drevni grad na donjem toku Inda u današnjem Pakistanu, koji je u razdoblju od 2600. do 1800. pne. bio dio indske kulture. Kasnije je pao u zaborav da bi ga tek 1922. (neki izvori navode 1924.) ponovo otkrili britansko-indijski arheolozi. Mohendžo Daro je bolje očuvan od par godina ranije otkrivenog grada Harappe po kojem se Indska kultura naziva i Harappska kultura.
Arheološke ruševine Mohendžo Daro | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
[[Datoteka:|200px]] | |
Pakistan
| |
Registriran: | 1980. (4. zasjedanje) |
Vrsta: | kulturno dobro |
Mjerilo: | ii, iii |
Ugroženost: | no |
Referenca: | UNESCO |
Pretpostavlja se, da je Mohendžo Daru bio središte Harappske ili Indske kulture, jedne od tri rane visoko razvijene kulture čovječanstva u 3. milenija pne.. Ime na suvremenom Sindhi jeziku znači "Brežuljak mrtvih". Danas je Mohendžo Daro, kao najveći očuvani grad iz brončanog doba uvršten na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji.
Brežuljak se u ravnici vidi već izdaleka. Najviša je utvrda zapadno od donjeg grada, uzdiže se i do 15 metara. Prizor je prije 4500 godina morao biti još puno upečatljiviji, jer je Ind svojim nanosima u tom vremenu podigao razinu ravnice za 7 metara.