Maria Schneider
From Wikipedia, the free encyclopedia
Marija Šnajder (fr. ) je bila francuska filmska glumica (27. mart 1952, Pariz — 3. februar 2011, Pariz).
Maria Schneider | |
---|---|
glumica | |
Biografske informacije | |
Rođenje | Maria-Hélène Schneider (1952-03-27)27. 3. 1952. Pariz, Francuska |
Smrt | 3. 2. 2011. (dob: 58) Pariz, Francuska |
Partner | Pia Almadio |
Roditelji | Daniel Gélin (deceased) Marie-Christine Schneider |
Profesionalne informacije | |
Zanimanje | glumica |
Opus | |
Djelatni period | 1969–2008 |
Znamenite uloge | |
Janne u Posljednji tango u Parizu |
Odrasla sa majkom rumunskog porekla, tek sa 16 godina saznaje da je vanbračna ćerka francuskog glumca Danijela Želena. Na filmu je od 1971. na nagovor reditelja Rožea Vadima.
Bujnih oblina, ali dečačkog držanja, nesvesna svoje ženstvenosti, specijalizovala se za uloge nimfeta.
Najpoznatija je po ulozi u kontroverznom filmu Bernarda Bertolučija Poslednji tango u Parizu gde glumi mladu ženu koja kroz burnu vezu sa sredovečnim muškarcem (Marlon Brando) stiče samopouzdanje postajući svesna svoje ženstvenosti. Privukla je veliku pažnju javnosti u ono vreme slobodnim ljubavnim scenama, ali je tako stekla i oreol seks simbola, što joj je odmoglo u daljnjoj karijeri. Iako je snimila preko 50 filmova, veću pažnju publike i kritičara privukla je još samo ulogom tajanstvene neznanke u filmu Mikelanđela Antonionija Profesija: reporter iz 1975.. Njezina je 40-godišnja karijera obilježena ovisnošću o drogi, predoziranjima, pokušajem samoubojstva i liječenjem u duševnoj bolnici. Također je među prvima u filmskoj industriji priznala svoju biseksualnost.[1][2]
Glumila je glavnu žensku ulogu u filmu Predraga Golubovića Sezona mira u Parizu, gde su joj partneri bili Dragan Nikolić i Miki Manojlović.
Na filmu je poslednji put nastupila 2008. u ostvarenju Klijentkinja rediteljke Žozijane Balasko.