Manuel de Falla
From Wikipedia, the free encyclopedia
Manuel de Falja (šp. Manuel de Falla; Kadiz, 23. novembar 1876 — Alta Grasija, 14. novembar 1946[1]) bio je najugledniji španski kompozitor ranog 20. veka.[2] Uz Enrikea Granadosa i Isaka Albeniza jedan je od najznačajnijih predstavnika španskog muzičkog nacionalizma. Bio je jedan od prvih kompozitora iz te tradicije koji je postao poznat širom Evrope i Amerike, prekinuvši na taj način izolovanost španske muzike od 18. veka.[3]
Manuel de Falja | |
---|---|
romantizam, impresionizam, neoklasicizam | |
Biografske informacije | |
Rođenje | Manuel Marija de los Dolores Falja i Mateu 23. novembar 1876. Kadiz |
Smrt | 14. novembar 1946. Alta Grasija |
U njegovom stvaralaštvu mogu se uočiti uticaji kako španske muzičke tradicije, tako i francuske muzike i evropske avangarde. Komponovao je balete: Ljubav čarobnica i Trorogi šešir; opere: Kratak život i Lutkarsko pozorište majstora Pedra; i instrumentalna dela, među kojima se ističu Betička fantazija za klavir i Koncert za čembalo. Njegovo delo za klavir i orkestar Noći u vrtovima Španije blisko je estetici impresionizma. Ostavio je za sobom nedovršenu scensku kantatu Atlantida na kojoj je radio poslednjih dvadeset godina života.
Nakon završetka Španskog građanskog rata emigrirao je u Argentinu i tamo umro 1946. godine.
Po ubeđenju i po temperamentu ja sam protivnik umetnosti koju bismo mogli nazvati sebičnom. Treba raditi za druge: jednostavno, bez sujetnih i oholih namera. Samo tako Umetnost može da ispuni svoju plemenitu i lepu društvenu misiju.[4]