Magnus Dobri
From Wikipedia, the free encyclopedia
Magnus Olafsson (staronordijski: Magnús Ólafsson; cca. 1024 – 25. oktobar 1047), poznatiji kao Magnus Dobri (staronordijski: Magnús góði, norveški i danski: Magnus den gode), bio je kralj Norveške od 1035. do 1047. i kralj Danske od 1042. do 1047. Njega danas u obje zemlje navode pod imenom Magnus I. Bio je nezakoniti sin norveškog kralja Olafa II Svetog, a iz Norveške je s majkom pobjegao nakon očevog svrgavanja 1028. Godine 1035. se vratio u Norvešku kada je okrunjen za kralja u dobi u 11 godina. Sedam godina kasnije je okrunjen za kralja Danske. S obje zemlje je vladao do smrti u nerazjašnjenim okolnostima 1047. Nakon smrti je kraljevstvo podijeljeno na norveški dio koji je preuzeo Harald Hardrada i danski dio koji je preuzeo Sweyn Estridsson.
Magnus Dobri | |
---|---|
![]() | |
Vladavina | 1035 – 25. oktobar 1047 |
Prethodnik | Knut Veliki |
Nasljednik | Harald III |
Vladavina | 8. jun 1042 – 25. oktobar 1047 |
Prethodnik | Harthacnut |
Nasljednik | Sweyn II |
Potomstvo | Ragnhild od Norvške |
Puno ime | Magnús Ólafsson |
Kuća | Kuća sv. Olafa (dinastija Lijepokosog) |
Otac | Olaf II od Norveške |
Majka | Alvhild |
Rođen/a | Norveška |
Umro/la | 25. oktobar 1047 (starost: 23) Zealand, Danska |
Religija | kršćanstvo |