Kralkevi Ulstera su bili pripadnici naroda Ulaid i sve do oko 450. su vladali kao nad-kraljevi drevnih cóiceda (dijelova, petina) Ulstera. Karta Ptolemeja (sastavljena oko 150. na temelju raniji izvora) navodi da su na tom području živjeli Voluntii, a uz njih Darini. Zajednički vladar im je postao u kasnije atestairani Cruithne (koji je za sebe tvrdio da je prvotni Ulaid). Na vrhuncu moći su bili neposredni vladari područja današnjih irskih grofovija (okruga) Monaghan, Armagh, Down, Antrim i najvećeg dijela Grofovije Louth. Središte njihove provincije je držala dinastija/klan Airgíalla, vazali Ulaida, a kasnije Uí Néilla. Ptolemejeva karta također navodi dva plemena na zapadu - Vennikinii u Grofoviji Donegal i Erpitianni duž donje i gornje Lough Erne; oba naroda su bili pod ulaidskom vlašću.
Karta Ulstera
Oko godine 325. uladisku središte Emain Macha su napali i uništili tri brata Colla, koji su došli iz Connachta. Od tog trenutka su Ulaidi gubili vlast te postali tek kraljevi svoje postojbine istočno od gonje i donje rijeke Bann. Godine 1080. kralj Ulaida Aed Meranach Ua hEochada je pokušao obnoviti ulaidsku vladavinu nad svim "petinama". Zbog toga titula Rí Ulaid/kralj Ulstera nikada nije korištena od Niallovih potomaka ali su je iskoristili 1364. godine (v. kraljevi Tir Eogaina). Nakon normanske invazije je osnovano Earlstvo Ulster 1205.
Nakon 5. vijeka su zapadnim Ulsterom dominirali kraljevi Ailecha od Sjevernog Uí Néilla, Cenél nEógain i Cenél Conaill. Nakon pada Ulaida (istočni Ulster) početkom 13. vijeka, gelski kraljevi Ulstera su dolazili iskljkučivo od Cenél nEógaina, kraljevi Tír Eógaina (Tyrone). To su bile dinastija O'Neill i MacLochlainn, od kojih se potonja odrekla titule sredinom 13. vijeka. Otada su gelski kraljevi Ulstera pripadali dinastiji O'Neill.
