From Wikipedia, the free encyclopedia
Ćelava pjevačica (francuski La Cantatrice Chauve) je prva drama koju je napisao Eugène Ionesco. Premijera je izvedena 11. svibnja 1950. u Théâtre des Noctambules u režiji Nicolasa Batailla. Od 1957., drama je u stalnom postavu Théâtra de la Huchette. Izvedba je bila totalni krah i prošla je neopaženo sve dok par uspješnih kritičara i pisaca, među kojima su bili i Jean Anouilh i Raymond Queneau, nisu pohvalili predstavu. Ova drama danas drži mjesto najizvođenije predstave u Francuskoj.
Ćelava pjevačica | |
---|---|
Autor(i) | Eugène Ionesco |
Originalni naslov | La Cantatrice Chauve |
Država | Francuska |
Jezik | francuski jezik |
Žanr(ovi) | apsurdna drama |
Izdavač | Collège de 'Pataphysique |
Datum izdanja | 1948. |
Stranica | 54 |
Kao i Samuel Beckett, Ionesco je u kazalište došao jako kasno. Ovu dramu napisao je tek 1948., a praizvedena je tek 1950. Sa 40 godina odlučio je učiti engleski jezik koristeći Assimil metodu brižnog kopiranja cijelih rečenica kako bi ih zapamtio. Kada bi ih ponovno pročitao, osjećao se kao da nije učio engleski, nego je otkrivao neke zapanjujuće istine kao ta da ima 7 dana u tjednu, da je strop gore, a pod dolje tj. stvari koje je već znao, no koje su ga iznenedno pogodile kao zapanjućuče koliko su one zapravo neosporivo istinite. Drama je izvorno trebala biti naslovljena Sat engleskog, ali je prilikom probi jedan glumac umjesto pitanja Gdje je plavokosa učiteljica?, upitao Gdje je ćelava pjevačica?. Ionescu se to svidjelo te je odlučio promijeniti naslov drame, objasnivši dodatno da je taj naslov odabrao jer se u djelu ne pojavljuje nikakva pjevačica, ni ćelava, ni dlakava.
Za Ionesca, klišeji i istinite činjenice iz uvodnog razgovora raspadale su se u divlju karikaturu i parodiju gdje se sam jezik raspada i puca na fragmente riječi. Ionesco se odlučio prevesti to iskustvo u ovu dramu.
Radnja počinje u tipičnom engleskom domu sa tipičnom engleskom obitelji - obitelji Smith. G. Smith čita novine i saznaje za smrt Bobbyja Watsona. Iz jednog besmislenog imena i smrti te iste osobe, Smithovi upoznaju čitatelje sa obitelji Watson, u kojoj se svi (i kćeri i sinovi i bake i djedovi...) zovu Bobby, a prezivaju Watson.
Tada na scenu dolazi sluškinja Mary koja Smithovima opisuje svoj dan, te im se ujedno predstavlja kao njihova sluškinja. Kao replika njezinom kratkom monologu, Smithovi ponavljaju sve što je ona rekla i nadaju se da je da je dan provela radeći baš to.
Tada dolaze i Martinovi, bračni par, koji ulaze u kuću i sjedaju za stol. Tada Ionesco započinje sa ironiziranjem njihovog bračnog odnosa. Martinovi, unatoč činjenici da su vjenčani, počnu sa upoznavanjem i iznošenjem vlastite prošlosti. Nakon činjenica da su iz istog mjesta, da su iste godine došli u London, da žive u istom stanu i da imaju istu djecu, njih dvoje shvaćaju da su bračni par.
Tada na scenu dolazi Mary i negira sve što su Martinovi rekli tvrdeći da to uopće nisu oni te da je sve što su rekli neistinito. Tada se konačno pojavljuju i Smithovi te počnu razgovarati sa Martinovima, no usred razgovora začuje se zvono na ulaznim vratima. Nakon što se zvono čulo nekoliko puta i na vratima nije bilo nikog, gđa. Smith je odustala od otvaranja. No, kada se zvono čulo još jednom, g. Smith je otišao vidjeti tko je i na vratima je bio vatrogasni kapetan.
Nakon što su utvrdili da vatrogasni kapetan nije zvonio prije, taj isti je počeo pričati svoje doživljaje, imajući na umu da mora ići ćim ga zovnu. Njegove priče su besmislene, apsurdne i neistinite, no zabavljaju Martinove i Smithove koji uvijek imaju nekakve komentare i stalno mole kapetana da im još priča. No, ponovo dolazi Mary, te se otkriva simpatija između nje i kapetana. Nakon toga, kapetan odlazi, svi ga isprate i vrate se na svoja mjesta.
Nakon toga započinje potpuna destrukcija normalne konverzacije, a kasnije se i rečenice razbijaju, pa riječi, te na kraju dolazimo do besmislenog izvikivanja slova bez ikakvog reda. Tako ova drama završava u stilu teatra apsurda, uz posebnost ovog djela koje mu daje velik status unutar tog pokreta. Odlika koja se nije koristila u djelima drugih autora teatra apsurda, ali je kod Ionesca bila česta pojava - onesposobljavanje jezika kao sredstva normalne konverzacije među ljudima njegovom destrukcijom.
No, na kraju, kada se nakon destrukcije jezika svjetla ugase i svi ušute, drama počinje ispočetka, no ovaj put započinje sa Martinovima, a ne sa Smithovima. Tada se počinje spuštati zatvor.
Iako naslov nosi ime prema njoj, lik ćelave pjevačice se u djelu ne pojavljuje niti jednom. Autog taj lik nije stavio čak ni na popis likova. Iako bi taj lik trebao biti među glavnima, lik ćelave pjevačice samo se spominje u drami, i to samo jednom, u prolazu, tijekom odlaska vatrogasnog kapatena:
VATROGASNI KAPETAN:
GĐA SMITH:
VATROGASNI KAPETAN:
G. MARTIN:
VATROGASNI KAPETAN:
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.