Koncesija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Koncesija predstavlja dozvolu javne vlasti koja se daje pravnim ili fizičkim licima, domaćim ili inostranim, za obavljanje određene delatnosti po unapred propisanim uslovima. Koncesija je regulisana zakonom o koncesiji[1].
Koncesija predstavlja pravni posao koji se ostvaruje između davaoca koncesije - koncedenta, i primaoca koncesije - koncesionara, sa ciljem ostvarivanja većeg stepena efikasnosti u eksploataciji predmeta ugovora o koncesiji. On je dvojak i odnosi se na iskorišćavanje prirodnih bogastava, odnosno dobara u opštoj upotrebi, ili delatnosti javnih službi,a realizuje se zaključivanjem Ugovora o koncesiji[2] koji predstavlja formalan i dvostrano obavezan sporazum.
Koncesija jeste i koncesija po B.O.T sistemu[3] (build-operate-transfer: izgradi-koristi-predaj) uključujući i sve oblike ovog sistema, a koji se zasniva na izgradnji ili rekonstrukciji i finansiranju kompletnog objekta, uređaja ili postrojenja, njegovom korišćenju i predaji u svojinu republike u ugovorenom roku.
Koncesije se realizuju uz poštovanje osnovnih principa:
- Načela ravnopravnosti
- Načela pravičnog tretmana
- Načela slobodne tržišne utakmice
- Načela javnosti
- Načela autonomije volje