![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/sh/thumb/b/b6/Nemac%252C_domobran_i_Rade_Radi%25C4%2587.jpg/640px-Nemac%252C_domobran_i_Rade_Radi%25C4%2587.jpg&w=640&q=50)
Kolaboracija četnika sa silama Osovine
Kolaboracija sa okupatorom u drugom svetskom ratu / From Wikipedia, the free encyclopedia
Kolaboracija četnika sa silama Osovine poprimala je tokom Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji razne forme, od nenapadanja do direktne vojne podređenosti okupacionim snagama.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/sh/thumb/b/b6/Nemac%2C_domobran_i_Rade_Radi%C4%87.jpg/640px-Nemac%2C_domobran_i_Rade_Radi%C4%87.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/93/%C4%8Cetnici_i_Nemci.jpg/640px-%C4%8Cetnici_i_Nemci.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/6a/%C4%8Cetnici_i_Nemci_u_okupiranoj_Jugoslaviji.jpg/640px-%C4%8Cetnici_i_Nemci_u_okupiranoj_Jugoslaviji.jpg)
Četnici u Srbiji su isprva sa partizanima učestvovali u ustanku protiv okupatora 1941, a nakon sloma ustanka kreću u borbu protiv unutrašnjih neprijatelja - partizana i drugih etničkih grupa. U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (Dalmaciji, Lici, Hercegovini i delu Bosne) četnici se organizuju kao jedinice Antikomunističke dobrovoljačke milicije, u službi fašističke Italije.[2] Proklamativno su ove jedinice bile pod Vrhovnom komandom Draže Mihailovića, ali efektivno podređene italijanskoj vojnoj komandi.
U novembru 1941, Mihailović i njegovi saradnici došli su do zaključka da treba zauzeti taktički pasivan stav prema osovinskim snagama, s obzirom da nije nastupio trenutak za odlučnu borbu. U tom međuvremenu, kao glavni protivnik označeni su partizani. S obzirom da Nemci nisu prihvatali četničko taktiziranje, njima je zauzet stav izbegavanja i neotvaranja vatre, čak i u situaciji nemačkog napada. Italijanske snage, budući izložene velikom pritisku partizana, rado su prihvatile saradnju, delom i na sopstvenu inicijativu. Već tokom septembra uspostavljena je veza sa nekim četničkim liderima u Dalmaciji, zapadnoj Bosni i Hercegovini, a tokom januara i februara 1942. sklopljeni su italijansko-četnički savezi i u Crnoj Gori.
Mihailovićev pokret je bio nacionalistički i nastao je kao antiokupatorski pokret. Međutim, praksa tog pokreta uključivala je etnički motivisani masovni zločini, teror nad civilima, istrebljenja čitavih porodica, nasilje nad seoskim zajednicama, spaljivanja i pljačku čitavih naselja i druge teške zločine. Mihailovićeve četnike je podržavala jugoslovenska vlada u izbeglištvu, podržana od Saveznika, te su četnici formalno postali deo savezničke koalicije, očekujući preuzimanje vlasti u trenutku savezničke pobede. U međuvremenu, otpor Osovini gotovo je nestao, a mnogi delovi JVuO su se borili zajedno sa osovinskim snagama protiv rivalske Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Nakon niza upozorenja tokom 1943, Saveznici su u decembru 1943. doneli odluku o raskidu saradnje.[3][4][5][6][7] Izbeglička vlada u kojoj je Mihailović bio ministar vojni raspuštena je u maju 1944, u avgustu je kralj Petar ukinuo njegov štab, a u septembru pozvao sve pripadnike Jugoslovenske vojske u otadžbini da se priključe Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije.
Mihailović otkazuje poslušnost jugoslovenskom kralju, a tokom savezničke bitke bitke za Srbiju 1944. se bori na strani Wehrmachta. Četničko zbližavanje sa Nemcima kulminiralo je zajedničkim povlačenjem sa nemačkim snagama na teritorij Trećeg Rajha 1944-1945.[8]
Antikomunizam je bio ključni ideološki činilac koji je prouzrokovao nalaženje zajedničkih interesa između JVuO i okupatora, ali i između JVuO i kvislinških, tj. domaćih profašističkih pokreta.[9] Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, general Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno (legalizovani četnici) ili direktno. Saradnja se ostvarivala dobijanjem naoružanja i municije, hrane, novca, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana, i lečenjem četnika u njihovim bolnicama. Saradnja je proizlazila iz strategije uništenja komunista posredstvom okupatora u toku Drugog svetskog rata.