Jonas Salk
From Wikipedia, the free encyclopedia
1914. 1995. Džonas Edvard Solk (engl. ; Njujork, 28. oktobar 1914 — La Hoja, 23. jun 1995) je bio američki lekar, virusolog i imunolog. Pronalazač je prve vakcine protiv dečje paralize.[1] Rođen je u porodici rusko-jevrejskih emigranata.
Džonas Solk | |
---|---|
Puno ime | Džonas Solk |
1914. | oktobar 1914. |
Njujork | NjujorkSAD |
1995. | jun 1995. |
La Hoja | La HojaSAD |
Solkova vakcina potiv poliomijelitisa bila je jedna od prvih efikasnih vakcina protiv virusa. Stvorena je na principu neutralisanog virusa koji izaziva imunu reakciju kod ljudi. Ova reakcija proizvodi dugotrajnu zaštitu od opasne žive forme virusa. Otkrio ju je 1952. i testirao na sebi, svojoj porodici i saradnicima. Testovi na oko dva miliona dece su sprovedeni 1954, tako što je polovina dece vakcinisana, a polovina je dobila placebo i služila kao kontrolna grupa. Dana 12. aprila 1955. saopšteni su rezultati; vakcina je bila sigurna i efikasna. Dve godine posle početka primene ove vakcine, broj slučajeva poliomijelitisa u SAD je pao za 85-90%. Vakcina se daje injekcijom, a potrebno je povremeno obnavljati ovu proceduru. Od 1960-ih, zbog jednostavnije primene (oralno) i činjenice da uništava virus direktno u crevima, češće je u upotrebi vakcina na bazi oslabljenog virusa koju je 1961. izumeo Albert Sejbin.
U docnijoj karijeri, Solk je radio na istraživanju vakcine protiv side.