Jakov Pravedni
From Wikipedia, the free encyclopedia
Jakov Pravedni (hebrejski: יעקב Yaʿaqov, tiberijski hebrejski Yaʿăqōḇ, grčki: Iάκωβος Iákōbos), također poznat kao Jakob iz Jeruzalema, Jakov Božji brat (Adelpthoeos) ili Jakob, brat Gospodinov je bio vođa jevrejskih kršćana nakon Isusove smrti.
Sveti Jakov Pravedni | |
---|---|
ikona Jakova | |
Mučenik, Božji brat (Adelphotheos) | |
Rođen/a | nepoznato |
Umro/la | 62 ili 69[1], Jeruzalem |
Štuje se u | cjelokupno kršćanstvo |
Kanoniziran/a | pre-kongregacija |
Kalendar svetaca | 3. maj (rimokatolici), 1. maj (anglikanski), 23. oktobar (luterani), (Episkopalna crkva u SAD) |
Kontroverza | Jakov se ponekad identificira sa Jakovom Alfejem i Jakovom Mlađim. Postoje nesuglasice o prirodi veze sa Isusom. |
Smatra se autorom Poslanice Jakovljeve u Novom zavjetu, i Apostolskog ukaza koji se spominje u Djelima apostolskim. Pripisuju mu se i neka apokrifna dela.
Pogubljen je 62. godine, kada je prvosvećenik Jeruzalema Anan ben Anan osudio njega i još nekolicinu na smrt kamenovanjem, zbog optužbe da su kršili Mojsijev Zakon.
Mnogi izvori ga navode kao Isusovog brata; historičari su te navode ponekad tumačili metaforički, smatrajući kako je Jakov "duhovni brat" ili možda bliski rođak. Najstarija kršćanska liturgija, Liturgija Svetog Jakova, naziva ga "bratom Božjim" (Adelphotheos).[2]