Historija srpskohrvatskog jezika
From Wikipedia, the free encyclopedia
Povijest ili historija srpskohrvatskog jezika obuhvata period od nastanka zajedničkog srpskohrvatskog jezika u 19. vijeku do danas.
Srpskohrvatski jezik je nastao sredinom 19. veka, Bečkim književnim dogovorom, kojim je kao osnova za zajednički književni jezik Južnih Slovena uzet narodni govor Bosne i Hercegovine i Dubrovnika, karakterističan po štokavskom narečju i ijekavskom izgovoru.[1]
Srpskohrvatski jezik je bio službeni jezik Bosne i Hercegovine od 1907. do 1918. godine, a potom i novoosnovane Kraljevine Jugoslavije. Takođe, srpskohrvatski je bio jedan od zvaničnih jezika SFR Jugoslavije (druga dva su bili slovenački i makedonski).
Isti zajednički jezik se, pod drugim imenima, i dalje govori u današnjoj Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori Hrvatskoj i Srbiji, dok ga stanovnici Makedonije i Slovenije delimično razumeju. Jezik takođe govore manjine iz bivših jugoslovenskih republika u Austriji, Mađarskoj, Albaniji, Italiji, Rumuniji itd.