Historija Jemena
From Wikipedia, the free encyclopedia
Jemen je zemlja na čijem su tlu nastale jedne od najstarijih civilizacija na Bliskom istoku.[1] Njegova relativna plodna zemlja i dovoljna količina kiša, omogućila je da se tu održi stabilna populacija. Sve je to prepoznao i drevni grčki geograf Ptolomej koji je za Jemen rekao da je Eudaimon Arabia (latinski Arabia Felix = Sretna Arabija).
Između 12. st. i 6. st. pne. u Jemenu su dominirala šest tadašnjih kraljevstva; Minejsko, Kataban, Ausansko, Hadramautsko, Sabejsko i Himjarsko koja su čas ratovala jedna protiv drugih, ili sklapala savezništva, a sve zbog kontrole nad karavanskim Putem tamjana i dominacije u lukrativnoj trgovini mirodijama.[2] Jemen je 630 god. među prvima prihvatio islam i postao dio muslimanskog univerzuma.
Jemenske pustinje Rub' al Khali i Sajhad bile su nukleus nomadskih plemena Semita koja su migrirala na sjever i naselila Akkad, iz kojeg su kasnije prodrli do Mezopotamije [3] i na kraju osvojili Sumer 2300. pne., i asimilirali sirijske Amorite.