![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7d/Tikal.jpg/640px-Tikal.jpg&w=640&q=50)
Historija Gvatemale
From Wikipedia, the free encyclopedia
Prvi dokazi ljudskih nastambi u Gvatemali sežu unazad gotovo 12 hiljada godina prije nove ere. Po nekim pronalascima, kada su pronađeni prastari vrhovi strijela koje su koristili stanovnici ovog područja, smatra se da je ovo područje bilo naseljeno čak i ranije, do 18.000 godina pne.[1] Postoje arheološki dokazi da su rani naseljenici u današnjoj Gvatemali bili sakupljači i lovci, međutim nedavno otkriveni polen pronađen u uzorcima u bazenu Petén i na obali Pacifika, ukazuje da se ovdje uzgajao i kukuruz u periodu oko 3500. pne.[2] Poznata su brojna arheološka nalazišta u departmanu Quiché u gorju, te Sipacate i Escuintla u području srednjeg priobalnog dijela (iz perioda oko 6500. pne.)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7d/Tikal.jpg/320px-Tikal.jpg)
Arheolozi dijele prahistoriju latinske Amerike u tri razdoblja: predklasično od 2000. pne. do 250, klasično od 250 do 900 godine i kalističko od 900 do 1500.[3] Do nedavno, predklasični period je smatran kao period u kojem su se tek formirala naselja sa malim naseobinama i poljoprivrednicima koji su živjeli u malim kolibama, sa veoma malo stalnih građevina. Međutim, nedavna otkrića monumentalnih građevina iz tog perioda poput oltara u blizini La Blanca koji potječe iz 1000. pne., zatim mjesta gdje su se održavale svečanosti kod današnjeg Miraflores i El Naranjo a datiraju oko 801. pne.. Postoje još mnoge drevne građevine u gradovima Nakbé, Xulnal, El Tintal, Wakná i El Mirador.
El Mirador je bio najnaseljeniji grad u srednjoj Americi do dolaska Evropljana. Postojale su dvije ogromne piramide El Tigre i Monos koje su bile zapremine veće od 250 hiljada m3.[4] Smatra se da je Mirador bila prva politički moderno uređena država u Americi, u drevnim zapisima nazvana Kraljevina Kan. Postojalo je 26 gradova, svi povezani, tada naprednim, putevima (Sacbeob), koji su bili dugi i do nekoliko kilometara, široki do 40 metara, a izdizali su se 2 do 4 metra iznad okolnog terena. Ti putevi su bili posuti šljunkom, što je veoma lahko vidjeti pogledom iz zraka, gdje ih je moguće primijetiti nasuprot gustog tropskog zelenila.
Klasični period srednjoameričke civilizacije se poklapa sa vrhuncem civilizacije Maja a predstavljen je bezbrojim nalazištima po cijeloj Gvatemali, iako se najveći broj nalazišta nalazi u bazenu Petén. Ovaj period je karakterističan po snažnom razvoju i izgradnji gradova, osnivanjima nezavisnih gradova-država i čestim kontaktima sa drugim srednjoameričkim kulturama. Ovaj period je traja sve do 900 godine, kada se polahko raspada klasična civilizacija Maja. Oni napuštaju brojne gradove u nizinama ili su pomrli od dugotrajne nestašice hrane uzrokovane sušom.[5] Danas mnogi naučnici raspravljaju o uzrocima nestanka klasičnih Maja, ali se sve više priklanjaju teoriji velike suše, koju su dokazali naučnici proučavajući korita rijeka i jezera, tragove polena i druge slične dokaze.[5] Niz dugotrajnih sušnih sezona u krajevima gdje je samo povremeno bilo suho područje je smanjilo broj Maja, čiji je život i proizvodnja hrane zavisila o stalnim padavinama. Dana 1. veljače 2018. godine u gvatemalskim prašumama arheolozi su otkrili preko 60,000 majanskih građevina.[6][7][8]
Postklasični period je okarakterisan manjim kraljevinama poput Itzá i Ko'woj u područjima jezera u bazenu Petén, te kraljevinama Mam, Ki'ch'es, Kack'chiquel, Tz'utuh'il, Pokom'chí, Kek'chi i Chortí u gorju. Ovi gradovi su uglavnom zadržali mnoge tekovine civilizacije Maja, ali nikad ni izbliza nisu došli do moći i napretka iz klasičnog perioda.