Hindasvint
From Wikipedia, the free encyclopedia
Hindasvint (lat. Chintasvintus) je bio vizigotski kralj u Hispaniji od 642. godine do svoje smrti, 653. Nasledio je Tulgu, koga je zbacio s prestola. Bio je zvanično izabran za kralja 30. aprila 642.
Uprkos svojim poodmaklim godinama (imao je 79. godina kad je stupio na presto), veteran Leovigildovih religioznih pohoda nakon napuštanja arijanstva, uspeo je da svojom snagom i voljom prisili plemstvo i kuriju na poslušnost. Pogubio je 200 pripadnika visokog gotskog plemstva (lat. primates) i oko 500 pripadnika nižeg gotskog plemstva (lat. mediocres), mnogo njih proterao i konfiskovao im imovinu, a sve to pre nego što je bilo kakav ustanak izbio, bez suđenja ni istrage, samo iz ubeđenja da se sprema ustanak[1].
Sedmi Sabor u Toledu, održan 16. oktobra 646. godine, podržao je ove mere i pooštrio kazne za one koji se dignu protiv kralja, i proširio ih i na sveštena lica koja bi podržala uzurpatore i pobunjenike. Međutim, ovim merama, Hindasvint je uspeo da donese mir i red u kraljevstvo.
Hindasvint je takođe pokušao da uspostavi naslednu monarhiju time što je 20. januara 648. godine naterao Braulija od Saragose da proglasi njegovog sina, Rekesvinta, za suvladara. Od tog dana pa do Hindasvintove smrti, njegov sin je bio zapravo pravi vladar Vizigota.
Uprkos svojoj nemilosrdnoj politici, Hindasvint je u crkvenim analima zabeležen kao veliki dobročinitelj crkve koji joj je poklonio mnogo zemlje i dao mnoge privilegije. Unapredio je javnu imovinu konfiskovanim imanjima plemstva koje je proterao i pogubio, a takođe je i poboljšao metode oporezivanja. Na vojnom planu, preduzeo je pohode protiv buntovnih Baska i Luzitanaca.