Hetitski (nešili) je jezik drevnih Hetita, najstariji poznati indo-europski jezik.

hetitski
nešili
Države
govorenja:
Regije
govorenja:
Mala Azija
Broj govornika:izumrli jezik
Rang:
Razredba:indo-europski
anatolijski
hetitski
Službeni status
Služben u:
Regulatori:
Jezični kôd
ISO 639-1:
ISO 639-2:hit
SILHIT
Vidi također: Jezik | Popis jezika

Naziv Hetiti je iz Biblije i nije sigurno da se odnosi na upravo taj narod. Vlastiti naziv je nešili (vj. izgovor /nesili/). U različitim jezicima se Hetiti različito i nazivaju, zbog različitih prijevoda Biblije. Tako se npr. na engleskom nazivaju Hittites, a na njemačkom Hethiter.

Postoji teorija da su Hetiti dobili ime po prastanovnicima Hatima. Sami Hetiti su svoju državu zvali "zemlja Hatti".

Osobine

Hetitski jezik možemo podijeliti na starohetitski i novohetitski, koji pokazuje određene promjene (gubitak padeža, posuđenice iz hurijskog) u odnosu na stariji oblik.

Pismo

mirovni sporazum sklopljen nakon bitke kod Kadeša

Hetitski je originalno pisan klinastim pismom. Početkom 20. stoljeća, dešifiranjem pločica pisanih klinastim pismom, tekstovi su prepisivani u latinički zapis, koji vjerojatno ne odgovara posve originalnom izgovoru.

Hetitski koristi akadski klinopis, gdje se neki simboli izgovaraju vjerojatno kako se izgovaraju u akadskom, a neki se koriste kao ideogrami, npr. za riječ šar "kralj" se koristi sumerski ideogram LUGAL. Zbog toga je pojednostavljeno dešifriranje zapisa, ali se nekim riječima ("sin", "kći", brojevi i sl.) ne zna uopće izgovor jer su uvijek pisane ideogramima. Dodatno, akadskim pismom su se zapisivali slogovi, i nije bilo moguće zapisati sve hetitske slogove, pa su u pismu česte "aproksimacije".

Kada su otkriveni zapisi na klinastom pismu, prepisivani su po načelima transliteracije klinastog pisma. Tako npr. jedan redak u tablici se transliterira kao (velikim slovima su označeni različiti ideogrami):

ku-it-ma-an-za-kán A-NA ĜIŠGU.ZA A-BI-IA na-wi5 e-eš-ḫa-at(3) nu-mu a-ra-aḫ-zé-na-aš

Što se transkribira (tj. micanjem ideograma, ubačenih samoglasnika radi pisanja i sl.), tradicionalno kao:

Kuitman-za-kan ana kušši abīya nāwi ešhat nu-mu arahzenaš

A vjerojatno se izgovaralo kao:

/Kuitman-ca-kan ana kussi abīja nāvi eshat nu-mu arahcenas/

Ponegdje se može naći da se š transliterira kao s, prema izgovoru. U ovom članku se slijedi tradicionalni način zapisivanja.

Glasovi

Oko glasovnog sustava hetitskog ne postoji slaganje među stručnjacima, zbog osobitosti pisanja klinopisom. Poseban su problem zvučni/bezvučni parovi pisani kao d, t i tt koji se izmjenično koriste. Čini se da se s tt bilježilo bezvučno /t/, a s d i t zvučno /d/ (osim na početku riječi, gdje se pisanje čini proizvoljno), te da se š izgovaralo /s/, a z /c/. Prema tome bi sustav suglasnika bio ovakav (u tradicionalnoj transliteraciji):

Više informacija bilabijalni, alveolarni ...
bilabijalni alveolarni palatalni velarni labiovelarni laringalni
ploziv p pp b t tt d   k kk g ku kku gu  
frikativ   š       h hh
slivenik   z        
nazal m n        
lateral w r, l y      
Zatvori

Sustav samoglasnika je bio vrlo jednostavan:

Više informacija prednji, srednji ...
prednji srednji stražnji
zatvoren i   u
srednji e    
otvoren   a  
Zatvori

Hetitski glasovi h i hh predstavljaju direktan nastavak indoeuropskih laringala.

Riječi u hetitskom ne mogu počinjati s r-, kao i u starogrčkom.

Gramatika

Hetitski jezik je indoeuropski, ali u odnosu na ostale "starije" indoeuropske jezike pokazuje neke osobitosti, zbog kojih neki misle da su se anatolijski jezici prvi odvojili od matice. Na primjer:

  • samo dva roda - živi i neživi, bez ikakvog traga ženskog roda;
  • postojanje ergativnog sufiksa (-anza, -antēš) za nežive imenice kao subjekte prijelaznih glagola;
  • postojanje poslijeloga umjesto prijedloga; npr. šuhhi šēr dosl. "krovu na" = "na krovu".

Imenice, zamjenice i pridjevi

Hetitski posjeduje sustav sljedećih padeža: nominativ, vokativ, akuzativ, genitiv, alativ (označava cilj radnje), dativ-lokativ, instrumental i ablativ. Mnogi padeži nisu postojali u množini, tj. koristili su se oblici jednine ili nominativ množine.

Imenice neživog roda imale su nominativ jednak akuzativu. Ako su se koristile kao subjekti prijelaznih glagola, dobivale su sufiks -anza koji ih je "prevodio" u živi rod.

Primjer promjene imenica antuhšaš "čovjek" (živi rod) i šuppal "životinja" (neživi):

Više informacija jednina, množina ...
jednina množina
nom.aku.gen.dat.lok.ala.abl.ins.nom.aku.gen.dat./lok.
antuhšašantuhšanantuhšašantuhšeantuhšiantuhšaantuhšazantuhšit antuhšešantuhšušantuhšanantuhšaš
šuppalšuppalšuppalaššuppalešuppališuppalašuppalazšuppalit šuppalašuppala šuppalaššuppalaš
Zatvori

U novohetitskom su se dativ, alativ i lokativ spojili u jedan padež (koji se obično zove dativ) s nastavkom -i.

Zamjenice su imale sljedeće oblike (novohetitski):

Više informacija jednina, množina ...
jednina množina
lice nom.aku.gen.dat./lok.abl.nom.aku.gen.dat./lok.abl.
1. uk, ūkammukammēlammukammēdaz wešanzāšanzēlanzāšanzēdaz
2. ziktuktuēltuktuēdaz šumēššumāššumēl, šumenzanšumāššumēdaz
Zatvori

Postojali su i enklitički oblici zamjenica: - "on(a)", -an "njega", "nju", -miš "moj(a)" i sl.

Pridjevi su se sklanjali identično imenicama, i imali oblike za živi i neživi rod, koji su odgovarali oblicima imenica (glavna razlika je -an u nom. jd. neživog roda).

Glagoli

Glagoli su imali promjenu koja (ne nastavcima, već mogućnostima) dosta odstupa od starijih indoeuropskih jezika kao što su latinski i starogrčki.

Glagolski sustav je imao sljedeće osobine:

  • dva vremena: sadašnje (prezent) i prošlo (preterit)
  • dva načina: indikativ i imperativ
  • dva stanja: aktiv i mediopasiv
  • glagoli su imali promjenu po brojevima (jednina, množina) i licima (1-3).

Glagoli su bili podijeljeni u dvije vrste ("konjugacije"), nazvane po nastavcima za 1. lice prezenta: hi- i mi-.

Ovako su izgledali oblici mi- konjugacije u aktivu (za glagoli uwatemi "donijeti"; budući da nisu svi poznati, neki nedostaju):

Više informacija prezent ind., preterit ind. ...
prezent ind. preterit ind. imperativ
licejedninamnožinajedninamnožinajedninamnožina
1. uwatemiuwateweniuwatenunuwatewen
2. uwatesiuwatetteniuwatetuwateuwatetten
3. uwatezziuwadanziuwatetuwateruwatedduuwadandu
Zatvori

Infinitivni oblici (od glagola kuemi "udariti, ubiti"):

  • glagolska imenica kuennumas ;
  • infinitiv I kuennummanzi
  • infinitiv II kunanna
  • particip s osnovom na kunant-

Oblici aktiva hi konjugacije (dahhi "uzeti"):

Više informacija prezent ind., preterit ind. ...
prezent ind. preterit ind. imperativ
licejedninamnožinajedninamnožinajedninamnožina
1. dahhidāwenidahhundāwen
2. dattidāttenidāsdattendatten
3. dāidanzidāsdāirdāudandu
Zatvori

Poznati su i infinitivni oblici:

  • glagolska imenica dāwas (genitiv);
  • infinitiv I
  • infinitiv II danna
  • particip s osnovom na dant-

U mediopasivu nije bilo razlike izmeđi hi i mi konjugacije.

Od svakog glagola se moglo izvesti iterativni glagol ubacivanjem -sk-, npr. hatrāi- "pisati" : hatresk- "pisati više puta"; kauzativi su se tvorili s -nu-, npr. war- "gorjeti" : warnu- "zapaliti" (usporedi i hrv. glagole s -nu-).

Ostale riječi

Brojne su bile postpozicije (poslijelozi) koji su se dodavali na imenice (uglavnom u dativu-lokativu), npr:

  • sēr "na": suhhi sēr "na krovu"
  • katta "s, ispod" : tukka katta "s tobom"

Čestice su se mogle dodavati prije glagola, u smislu prijedloga u suvremenim indoeuropskim jezicima (npr. u hrvatskom pro-misliti, u-misliti, iz-misliti, za-misliti), ali su u hetitskom bile relativno nezavisne od glagola, npr. pāi- "ići" : arha pāi- "otići".

Sintaksa

Normalan red riječi je bio subjekt-objekt-glagol (SOV).

Karakteristika je bila i česta upotreba rečeničnih veznika, i različitih enlklitika, koje su redovno dolazile na drugo mjesto u rečenici u fiksnom poretku.

Glavni rečenični veznici su nu "i, dalje, sljedeća tema, sada", zatim ta, šu, ma, npr:

nu-mu-kan
"i meni"

Rječnik

Dugo se smatralo da u hetitskom postoji vrlo velik broj posuđenica iz okolnih jezika, ali čini se da je broj posuđenica u njemu usporediv s drugim indoeuropskim jezicima.

Neke hetitske riječi:

  • antuhšaš (živo) "čovjek"
  • arunaš (živo) "more"
  • watar (neživo) gen. witenaš "voda"
  • pahhuwar, pahhur (neživo) "vatra"
  • tekan (neživo) gen. tagnaš "zemlja"
  • nepiš (neživo) "nebo"
  • kērdir (neživo) "srce"
  • laman (neživo) "ime"
  • šalliš pridj. "velik"
  • kappiš pridj. "mali"
  • mekkiš pridj. "mnogo"
  • ešmi glag. "biti"
  • ekumi glag. "piti"
  • dahhi glag. "uzeti"

Riječi za brojeve su slabo poznate, budući da su se uvijek koristili specijalni simboli čiji izgovor nije poznat.

Povezano

U Wikipediji

Literatura

Literature na hrvatskom ima vrlo malo:

Standardna zbirka hetitskih tekstova je:

  • Emmanuel Laroche: Catalogue des textes hittites, 1971

Reference na tu zbirku se označavaju s npr. CTH 321.

Eksterni linkovi =

Wikiwand in your browser!

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.

Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.