![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/fc/BNMsFr2643FroissartFol97vExecHughDespenser.jpg/640px-BNMsFr2643FroissartFol97vExecHughDespenser.jpg&w=640&q=50)
Froissartove Hronike
From Wikipedia, the free encyclopedia
Froissartove Hronike (ili Chroniques) prozni su ljetopis Stogodišnjeg rata napisan u 14. vijeku od strane Jeana Froissarta. Hronike počinju događajima koji su doveli do svrgavanja Edwarda II 1326. i obuhvataju period do 1400. godine, prepričavajući događaje u zapadnoj Evropi, prevashodno u Engleskoj, Francuskoj, Škotskoj, Niskim Zemljama i na Iberijskom poluotoku, iako povremeno spominju ostale zemlje i regije poput Italije, Njemačke, Irske, Balkana, Kipra, Turske i Sjeverne Afrike.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/fc/BNMsFr2643FroissartFol97vExecHughDespenser.jpg/640px-BNMsFr2643FroissartFol97vExecHughDespenser.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/fe/Madness_of_Charles_VI.jpg/640px-Madness_of_Charles_VI.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/6c/Fire_carles6.jpg/640px-Fire_carles6.jpg)
Hronike se vijekovima priznaju kao glavni izražaj viteške kulture Engleske i Francuske u 14. vijeku. Froissartovo djelo sagledava se kao jedno od životnog značaja za obaviješteno razumijevanje evropskog 14. vijeka, naročito Stogodišnjeg rata. Međutim, današnji historičari također prepoznaju da Hronike imaju i mnoge nedostatke kao historijski izvor: sadrže netačne datume, imaju pobrkanu geografiju, daju netačne procjene veličina vojski i gubitaka u ratu i potencijalno su pristrasne u korist autorovih pokrovitelja.
Froissart se ponekada ponavlja ili opisuje naizgled nevažne teme. Ipak, njegovi opisi bitaka su živahni i privlačni. Za ranije periode Froissart je zasnivao svoj rad na ostalim postojećim hronikama, ali njegova vlastita iskustva, kombinirana sa onima intervjuiranih svjedoka, snabdijevaju dosta detalja kasnijih knjiga. Iako Froissart možda nikada nije bio u bici, posjetio je Sluys 1386. kako bi vidio pripreme za invaziju Engleske. Bio je prisutan tokom drugih značajnih događaja kao što su krštenje Richarda II u Bordeauxu 1367. godine, krunisanje kralja Charlesa V od Francuske u Rheimsu 1380. godine, vjenčanje vojvode Jeana od Berryja i Jeanne od Boulogne u Riomu i veseli ulazak francuske kraljice Isabeau od Bavarske u Pariz, oboje 1389. godine.
Sir Walter Scott jednom je primijetio da je Froissart imao "veličanstveno malo suosjećanja" za "lopovske neotesance."[1] Istinito je da Froissart često izostavlja priču o običnim ljudima tog vremena, ali to je većinom posljedica njegovog izloženog cilja da ne piše generalnu hroniku već historiju viteških podviga koji su se desili za vrijeme ratova između Francuske i Engleske. Ipak, Froissart nije bio ravnodušan prema utjecaju ratova na ostatak društva. Njegova Knjiga II mnogo se fokusira na narodne ustanke u različitim dijelovima zapadne Evrope (Francuska, Engleska i Flandrija) i u tom dijelu Hronika autor često pokazuje dobro razumijevanje faktora koji su utjecali na lokalne ekonomije i njihov efekat na društvo u cjelini; također se čini da je imao mnogo suosjećanja za stanje siromašnijih slojeva gradskih populacija Flandrije.[2]
Hronike su vrlo opširno djelo: sa svojih gotovo 1,5 miliona riječi, spadaju u najduža djela napisana u francuskoj prozi u kasnom srednjem vijeku.[3] Objavljena je nekolicina modernih potpunih izdanja, ali je tekst štampan od 15. vijeka pa nadalje. Enguerrand de Monstrelet nastavio je Hronike do 1440. godine, dok je Jean de Wavrin dodao velike dijelova istog u svoje vlastito djelo. U 15. i 16. vijeku Hronike su prevedene na danski, engleski, latinski, španski, talijanski i danski. Tekst Froissartovih Hronika očuvan je u više od 150 rukopisa, od kojih su mnogi ilustrirani, neki opsežno.[4]