Frina
From Wikipedia, the free encyclopedia
From Wikipedia, the free encyclopedia
Frina (Φρύνη, Phryne) je bila znamenita hetera (kurtizana) koja je živjela u Grčkoj u 4. vijeku pne.
Za ostala značenja, vidi Frina (razvrstavanje).
Pravo ime joj je bilo Mnesareta (starogrčki Μνησαρετή (prisjećajući se vrline)), ali zbog žućkaste boje kože je od suparničkih kurtizana stekla nadimak Phryne (žaba). Rođena je u Tespiji u Beotiji, ali je najveći dio života provela u Ateni. Svojoj se domovini nastojala odužiti tako što je, stekavši bogatstvo, ponudila financirati obnovu zidina Tebe koju je 336. pne. uništio Aleksandar Veliki. Uvjet je bio da na zidinama stoji natpis uništio ih Aleksandar, obnovila kurtizana Frina. Gradske vlasti su tu ponudu na kraju odbile.
Antički izvori navode da se od svih drugih hetera isticala ne samo svojom izuzetnom ljepotom, nego i spremnošću da cijenu svojih usluga prilagodi onome što je osjećala prema svojem klijentu. Zbog toga je stekla brojne suparnice, od kojih je najpoznatija Lais iz Hikare. Frina je privukla pažnju i brojnih atenskih i starogrčkih umjetnika, te joj se pripisuje da je služila kao model za neka od najpoznatijih djela antičke umjetnosti.
_-_01.jpg)
Jedna takva anegdota govori kako se za vrijeme festivala boga Posejdona u Eleuzini naočigled svih skinula gola kako bi se okupala u moru. Taj je prizor ostavio dojam na slikara Apela, koji ju je ovjekovječio u slici poznatoj kao Anadiomena, a u kojoj je prikazana kao boginja Afrodita. U istoj je ulozi, prema nekim navodima, poslužila i kao model Praksitelu, koji je po njoj izvajao znameniti kip Afrodite Knidske.
Frina je, stekavši brojne neprijatelje, optužena za skrnavljenje Eleuzinskih misterija te je dovedena pred Areopag, gdje joj se sudilo. Njenu je obranu vodio njen tadašnji ljubavnik, znameniti orator Hiperid. Međutim, ni sva Hiperidova vještina ju je nije mogla spasiti. U trenutku kada se činilo da će je suci osuditi na smrt, Hiperid - a prema nekim izvorima i sama Frina - joj je iznenada razgrnuo haljinu te je tako pred sucima pokazala svoje savršene grudi. Suci su bili toliko impresionirani da su joj odlučili ne samo poštedjeti život, nego je i osloboditi optužbi. Antički izvori i suvremena tumačenja smatraju kako povod za tu odluku nije bio požuda, nego tadašnje shvaćanje kako ljepota predstavlja izraz naklonosti bogova čiji se bijes pogubljenjem njihovih miljenika nije smio izazivati.
Frina je, osim antičkih, poslužila kao inspiracija i kasnijim umjetnicima i književnicima. Godine 1861. je tako znameniti slikar Jean-Léon Gérôme epizodu u Areopagu ilustrirao slikom Phryné devant l'Areopage.
Francuski pjesnik Charles Baudelaire ju je spomenuo u svojim pjesmama Lesbos i La beauté, isto kao i njemački pjesnik Rainer Maria Rilke u svojoj pjesmi Die Flamingos.
Godine 1893. je kompozitor Camille Saint-Saëns Frini posvetio istoimenu operu.
Grčki književnik Dimitrios Varos je napisao knjigu Frina, a poljski pisac fantastike Witold Jablonski napisao roman Frina hetera.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
