![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/16/Phlyax_scene_on_a_calyx_krater_by_Asteas_Antikensammlung_Berlin_F3044_5.jpg/640px-Phlyax_scene_on_a_calyx_krater_by_Asteas_Antikensammlung_Berlin_F3044_5.jpg&w=640&q=50)
Flijak
From Wikipedia, the free encyclopedia
Flijak ili flijačka farsa (grč. φλύαξ = brbljivac, lakrdijaš) naziv je za antičku scensku lakrdiju, verovatno dorskog porekla, koja je bila popularna u 4. i 3. veku pne. kod Grka nastanjenih u južnoj Italiji, a možda i u Aleksandriji. Ove su se farse ponekad zvale i "vesele tragedije" (ἱλαροτραγῳδίαι = hilarotragedije).[1]
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/16/Phlyax_scene_on_a_calyx_krater_by_Asteas_Antikensammlung_Berlin_F3044_5.jpg/640px-Phlyax_scene_on_a_calyx_krater_by_Asteas_Antikensammlung_Berlin_F3044_5.jpg)
Zna se za pet autora književnih flijaka: Rinton i Skira iz Tarenta, Bles sa Kaprija, Sopater iz Pafosa i Heraklid. Sačuvani su samo neki naslovi i oskudni fragmenti.[2] Iz njih se može zaključiti da se radilo o nekoj vrsti mitološke travestije, u kojima su se ličnosti iz grčke mitologije mešale s tipskim likovima i stuacijama iz svakodnevnog života karakterističnim za novu atičku komediju.
Na jugu Italije, naročito u Apuliji, nađene su brojne vaze oslikane grotesknim scenama iz flijačke farse. Mnoge od tih slika verovatno ilustruju stariju fazu razvoja flijačke farse, dok je ona još predstavljala improvizovanu pučku lakrdiju i još nije bila vezana za književnost. Pretpostavlja se da je flijak u osnovu improvizovana scenska igra, dramatska radnja u kojoj se ređa niz prizora u kojima glavne komične elemente predstavljaju smešne fizičke karakteristike, razuzdane šale, prežderavanja i batinanja. Komični efekti pojačani su gestama, maskama i karakterističnim kostimom, koji je isticao stomak i stražnjicu, a kao neizostavni element sadržavao i veliki falos.[3]