![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d2/CollapsedtreeLabels-simplified-hr.svg/langsh-640px-CollapsedtreeLabels-simplified-hr.svg.png&w=640&q=50)
Evolucijska psihologija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Evolucijska psihologija (EP) pristup je u društvenim i prirodnim znanostima koja proučava psihološke crte poput pamćenja, percepcije i jezika iz moderne evolucijske perspektive. Pokušava identificirati koje su čovječje psihološke crte evoluirane adaptacije – tj. funkcionalni produkti prirodne selekcije ili spolne selekcije. Adaptacionističko razmišljanje o fiziološkim mehanizmima poput srca, pluća i imunosnog sustava uobičajeno je u evolucijskoj biologiji. Neki evolucijski psiholozi primjenjuju isto razmišljanje u psihologiji tvrdeći da um ima modularnu strukturu sličnu onoj tjelesnoj, a različite modularne adaptacije služe različitim funkcijama. Evolucijski psiholozi tvrde da je velik dio čovječjeg ponašanja proizvod psiholoških adaptacija koje su evoluirale radi rješavanja rekurentnih problema u okolišima čovjekovih predaka.[1]
Adaptacionistički se pristup postojano povećava kao utjecaj u općem polju psihologije.[2]
Evolucijski psiholozi predlažu da EP nije samo subdisciplina psihologije, već da evolucijska teorija može pružiti osnivački, metateorijski radni okvir koji integrira čitavo polje psihologije na isti način kao što čini u biologiji.[3][4]
Evolucijski psiholozi drže da su ponašanja ili crte koje se javljaju univerzalno u svim kulturama dobri kandidati za evolucijske adaptacije[2] uključujući sposobnosti zaključivanja o tuđim emocijama, razlikovanja rodbine od nerodbine, identificiranja i preferiranja zdravijih partnera i suradnje s drugima. Dosad su izvijestili o uspješnim testovima teorijskih predviđanja povezanih s temama poput infanticida, inteligencije, bračnih uzoraka, promiskuiteta, percepcije ljepote, cijene nevjeste i roditeljske investicije.[5]
Teorije i pronalasci EP-a imaju primjene u mnogim poljima uključujući ekonomiju, okoliš, zdravlje, pravo, menadžment, psihijatirju, politiku i književnost.[6][7]
Kontroverzije o EP-u uključuje pitanja o provjerljivosti, kognitivnim i evolucijskim pretpostavkama (poput modularna funkcioniranja mozga i velike nesigurnosti o ancestralnom okolišu), važnosti negenskih i neadaptivnih objašnjenja, pa i politička i etička pitanja zbog interpretacija rezultata istraživanja.[8]