Električni otpor i vodljivost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Električni otpor (znak: R) je fizička veličina kojom se izražava omjer napona i električne struje, što je za mnoge materijale stalna vrijednost (Ohmov zakon). Električni otpor, suprotan je pojam od vodljivosti. Električna provodljivost (oznaka: G) je definisana kao količnik jačine struje i napona, tj. obrnuto je proporcionalna otporu.[1]
Elektromagnetizam |
Ključne stavke |
Elektricitet • Magnetizam |
Elektrostatika |
Magnetostatika |
Elektrodinamika |
Vakuum • Lorentzova sila • EMS • Elektromagnetska indukcija • Faradayjev zakon • Lenzov zakon • Struja pomaka • Maxwellove jednačine • EM polje • Elektromagnetna radijacija • Liénard-Wiechertov potencijal • Maxwellov tenzor • Vrtložne struje |
Električna mreža |
Električna provodljivost • Električni otpor • Kapacitivnost • Induktivnost • Impedanca • Resonantne šupljine • Talasovod |
Kovarijantna formulacija |
Elektromagnetni tenzor • EM tenzor napon-energija • Četiri-tok • Elektromagnetni četiri-potencijal |
Suština otpora leži u činjenici da se elektroni u svom pokretu sudaraju sa česticama provodnika i greju ga. Što duži i tanji provodnik, veći je i njegov otpor.[2]
Materijali s puno slobodnih elektrona dobro provode struju, odnosno pružaju mali otpor. To su u prvom redu metali, a posebno mali otpor imaju srebro i bakar. Od njih se izrađuju električni vodovi. Željezo ima oko 7 puta veći otpor od bakra. Izuzetno veliki otpor karakterizira izolatore. Neki materijali pružaju umjereno veliki otpor prolasku struje, pa se koriste za namjerno zagrijavanje ili za povećanje otpora strujnih kola, odnosno kao električni grijači i otpornici.