![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/a8/Patent_of_Tolerance_13.10.1781_p1.jpg/640px-Patent_of_Tolerance_13.10.1781_p1.jpg&w=640&q=50)
Edikt o vjerskoj toleranciji među kršćanskim vjerama
From Wikipedia, the free encyclopedia
Edikt o vjerskoj toleranciji među kršćanskim vjerama ili samo Patent o toleranciji (njemački: Toleranzpatent) bio je pravni akt kojeg je izdao car Josip II. 13. oktobra 1781., tim aktom data je ograničena sloboda vjeroispovjesti i ostalim kršćanskim crkvama u Habsburškoj Monarhiji (luteranskoj, kalvinističkoj i pravoslavnoj), [1]data su veća prava Židovima na rad, a njemački je zamjenio latinski kao službeni jezik monarhije.[2]
Edikt o vjerskoj toleranciji Toleranzpatent | |
---|---|
![]() | |
Ovaj zakon je vrijedio kako za sve zemlje Austrijskog Carstva.
Pravi razlog ovog zakona, bio je ograničavanja moći i autonomije Katoličke crkve. Josipu II. kao apsolutističkom vladaru nije odgovaralo da ima pored sebe ima jedan autonomni autoritet kao što je to bila Katolička crkva sa svojim brojnim redovima, koji su za protureformacije zbog brojnih privilegija, izrasli u državu u državi.
Katolička crkva je nakon tog podvrgnuta većoj državnoj kontroli (osobito poreznoj). Ovim ediktom su neki crkveni redovi i njihovi samostani ukinuti (oko 700). To se ponajviše odnosilo na one redove koji nisu bili društveno korisni (školstvo, briga za bolesne i siromašne), iako su na kraju ukinuti i neki redovi koji su se bavili obrazovanjem kao pavlini i benediktinci.
U suštini je Katolička crkva i nadalje imala glavnu ulogu u državi, kao monopolist u vođenju matičnih knjiga i brakova, jer je sve brakove morao potvrditi katolički biskup.
Protestantske i pravoslavne crkve nisu smjele izgledati kao sakralni objekti, već kao obične kuće (za najviše 100 vjernika), isto tako nisu smjele imati zvonik, kao ni ulaz sa glavne ulice.