![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/de/AncientGreekDialects_%2528Woodard%2529_en.svg/langsh-640px-AncientGreekDialects_%2528Woodard%2529_en.svg.png&w=640&q=50)
Dorski dijalekt
From Wikipedia, the free encyclopedia
Dorski dijalekt bio je jedan od grčkih dijalekata u drevnoj Grčkoj. Varijante ovog dijalekta govorile su se u južnom i istočnom Peloponezu te na Kritu, Rodosu, nekim ostrvima u južnom Egejskom moru, u nekim gradovima na obalame Male Azije, u južnoj Italiji, na Siciliji, u Epiru i Makedoniji. Zajedno sa severozapadnim grčkim dorski dijalekt čini "zapadnu grupu" starogrčkih dijalekata. Do helenističkog perioda, za vreme Ahajskog saveza razvio se zajednički ahajski dorski dijalekt sa mnogim obeležjima zajedničkim svim dorskim dijalektima, zbog čega se opštegrčki koine dijalekt, zasnovan na atičkom, proširio na Peloponez tek u 2. veku pne.[1]
Dorski dijalekt | |
---|---|
Države | Peloponez, Krit, Rodos |
Broj govornika | govorio se od oko 800. do oko 100. pne i evoluirao u cakonski |
Jezična porodica |
|
Pismo | grčki alfabet |
Jezični kodovi | |
ISO 639-1 | – |
ISO 639-3 | grc-dor |
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/de/AncientGreekDialects_%28Woodard%29_en.svg/640px-AncientGreekDialects_%28Woodard%29_en.svg.png)
Smatra se da je dorski dijalekt nastao u severozapadnoj Grčkoj, u Epiru i Makedoniji, gde se nalazila prapostojbina Dorana. U ostale oblasti proširio se tokom dorske najezde (oko 1150. pne.) i tokom kolonizacija koje su zatim usledile. Prisustvo jedne dorske države ― Doride ― u centralnoj Grčkoj, severno od Korintskog zaliva, dovelo je do zaključka da je dorski nastao u severozapadnoj Grčkoj, pa možda čak i na Balkanu. Na severu se dorski govorio do megarske kolonije Bizanta i korintskih kolonija Potideje, Epidamna, Apolonije i Ambrakije. Lokalni epigrafski nalazi sastoje se samo od dekretâ Epirskog saveza i ploče iz Pele (oba nalaza su s početka 4. veka pne.), a postoji i dorski eponim "Mahata" (Μαχάτας), koji je prvo osvedočen u Makedoniji (rani 5. vek pne.).[2]