![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7b/Decembermoorden_1982_%252814665880101%2529.jpg/640px-Decembermoorden_1982_%252814665880101%2529.jpg&w=640&q=50)
Decembarska ubojstva
From Wikipedia, the free encyclopedia
Decembarska ubojstva (nizozemski: Decembermoorden) naziv je za ubojstva 15 uglednih mladih surinamskih intelektualaca koji su javno kritizirali vojnu diktaturu Nacionalnog vojnog savjeta i Désija Boutersea, a koja su se dogodila 7., 8. i 9. prosinca 1982. godine u Fort Zeelandiji u Paramaribu. Od petnaest žrtava, njih su trinaestorica uhićeni u svojim domovima 7. prosinca u periodu od dva do pet ujutro (prema izvještajima obitelji i svjedoka), dok su preostala dvojica – Surendre Rambocus i Jiwansingh Sheombar – već bili zatvoreni zbog neuspjelog protupuča iz ožujka 1982. godine. Vojnici Oružanih snaga odveli su žrtve u Fort Zeelandiju, tadašnje Bouterseovo sjedište, gdje su ih ispitali kao "osumnjičenike u postupku" u ad hoc sudu koji je formirao sam Bouterse. Nakon tih "saslušanja", svi su redom mučeni i pogubljeni. Okolnosti tih egzekucija nisu poznate, mada je vjerojatno da su žrtve jednostavno propucane bez posebnih okolnosti; s druge strane, Bouterse je 10. prosinca 1982. godine na javnoj televiziji rekao da je svih 15 žrtava ubijeno prilikom pokušaja bijega. Žrtve su bili:
- John Baboeram, odvjetnik
- Bram Behr, novinar
- Cyrill Daal, sindikalni vođa
- Kenneth Gonçalves, odvjetnik
- Eddy Hoost, odbjetnik i bivši ministar u vladi
- André Kamperveen, bivši nogometaš, novinar i biznismen
- Gerard Leckie, sveučilišni profesor
- Sugrim Oemrawsingh, znanstvenik
- Lesley Rahman, novinar
- Surendre Rambocus, vojni časnik
- Harold Riedewald, odvjetnik
- Jiwansingh Sheombar, vojni časnik
- Jozef Slagveer, novinar[α 1]
- Robby Sohansingh, biznismen
- Frank Wijngaarde, novinar (nizozemski državljanin)
Decembarska ubojstva | |
---|---|
![]() Spomenploča u Amsterdamu koja komemorira žrtve ubojstava | |
Lokacija | Fort Zeelandia![]() |
Datum | 7. – 9. prosinca 1982. |
Meta | istaknuti oponenti vojne diktature |
Vrsta napada | ubojstva (egzekucije) |
Mrtvih | 15 |
Počinitelji | Oružane snage Surinama Dési Bouterse |
Bouterse je uhapsio još jednu osobu, sindikalnog vođu Freda Derbyja, međutim on je iznenada oslobođen 8. prosinca; tijekom 2000. godine, Derby je po prvi puta javno ispričao svoju priču, rekavši kako ga je Bouterse pustio rekavši mu kako će mu biti potreban za smirivanje članova sindikata, koji su često štrajkali u to vrijeme.[4][5] Ovaj je zločin odjeknuo u svijetu, a izazvao je i oštre reakcije Zapada i organizacija za ljudska prava. Nizozemska je odmah zamrznula financijsku pomoć koju je slala Surinamu,[6][7] a brojni su Surinamci pobjegli iz zemlje u turbulentnom periodu vojne diktature. U Surinamu se godinama šutjelo o ovim ubojstvima, a država je reagirala tek nakon više od dva desetljeća od ubojstava, a postupak protiv 25 optuženika započeo je 30. studenog 2007. godine. Bouterse je bio glavni optuženik, a cijeli popis izgledao je ovako:
- Errol Alibux
- Dick de Bie
- Etienne Boerenveen
- Dési Bouterse
- Benny Brondenstein
- Winston Caldeira
- Wim Carbière
- Steven Dendoe
- Iwan Dijksteel
- Roy Esajas
- Ernst Gefferie
- Arthy Gorré
- John Hardjoprajitno
- Orlando Heidanus
- Kenneth Kempes
- Iwan Krolis
- Luciën Lewis
- Harvey Naarendorp
- John Nelom
- Edgar Ritfeld
- Ruben Rozendaal
- Badrissein Sital
- Jimmy Stolk
- Imro Themen
- Marcel Zeeuw
Bouterse je 2007. godine preuzeo političku odgovoronost za ubojstva, međutim negirao je vlastitu upletenost u ista. S druge strane, godine 2012., jedan od suoptuženika, Ruben Rozendaal, javno je i pod prisegom rekao kako je Bouterse bio izravno upleten u ubojstva te da je osobno ubio dvije žrtve.[8] Bouterse, koji je od 2010. do 2020. godine bio predsjednik Surinama, borio se svim sredstvima protiv ovog zakona, uključujući i kontroverznim Zakonom o amnestiji koji je njemu i svim suoptuženicima – usred postupka koji je već bio u tijeku(!) – dao punu amnestiju,[9][10][11][12] što je surinamski sud kasnije poništio.[13] Vojni sud je Boutersea osudio na 20 godina zatvora 2019. godine,[14] što je potvrđeno tijekom 2023. godine.[15] Međutim, Bouterse se u siječnju odbio prijaviti na odsluženje kazne te je nestao, a trenutno se smatra bjeguncem; njegova je lokacija nepoznata.[16]