Dan Arefata
From Wikipedia, the free encyclopedia
Dan Arefata (arap. , Javm Arafah) je islamski blagdan koji se obilježava 9. zul-hidžeta po lunarnom kalendaru. Dan se smatra jednim od najboljih dana kod muslimana jer je jedan od deset odabranih u tom mjesecu, a tokom njega hodočasnici se zaustavljaju i borave na brdu Arefatu, što je jedan od najvažnijih stubova hadža. Samo brdo smješteno je jugoistočno od Meke, na putu koji je povezuje s Taifom, i od grada je udaljeno otprilike 22 km. Postoji više predaja koje govore o tome zašto je Arefat nazvan tim imenom, među kojima se najpouzdanijima smatraju one o Ademu[1] i Ibrahimu.[2]
Dan Arefata | |
---|---|
Hodočasnici na brdu Arefat kod Meke | |
Praznik u | Arefat, Meka, KSA (centar hodočašća) |
Tip | islamski |
Značenje | sjećanje na Muhamedovu oproštajnu propovijed i završetak poruke islama |
Datum | 9. zul-hidžeta |
Običaji | molitva, učenje, pokajanje, post (ovisno o pravcu) |
Povezan sa | Hadžom i Kurban-bajramom |
Izlaskom Sunca devetog dana mjeseca zu-l-hidžeta, hodočasnik (hadžija) napušta Minu kretajući se u pravcu Arefata radi boravka na njemu. Boravkom na bilo kojem dijelu područja Arefata realizira se obavezni ritual hadža, bez obzira je li hodočasnik pješak, jahač ili ležao tamo. Međutim, ukoliko se hodočasnik ne bude nalazio unutar granica označenog arefatskog područja na taj dan, njegov hadž neće biti ispravan.[3] Boravak na Arefatu se smatra jednim od najvažnijih stupova hadža i u tom pogledu poslanik Muhamed kaže: "Hadž je Arefat, pa tko dođe prije sabah-namaza (jutarnja molitva) u noći okupljanja, upotpunit će svoj hadž".[4]
Prenesene su neke poslaničke predaje koje govore o vrijednosti ovog dana. Među njima je ona koju prenosi Abu Hurajra od Muhameda, u kojoj kaže: "Allah se ponosi pred stanovnicima nebesa s hodočasnicima prisutnim na Arefatu. On se njima obraća: 'Gledajte u Moje robove, došli su Meni, uprljani, uprašeni'".[5] Postoji predaja od Aiše koja prenosi Muhamedove riječi: "Nema dana u kom Allah više svojih robova oslobodi od vatre od dana Arefata. On se Svojom manifestacijom približi, a zatim se ponosi hadžijama pred melecima govoreći: 'Što ovi žele? O meleci moji, posvjedočite da Sam ovima oprostio'".[6]
Vrijeme boravka na Arefatu je od polovine Dana Arefata pa sve do zore narednog dana, a on je prvi dan Kurban-bajrama. Hodočasnik tog dana dvije obavezne popodnevne molitve (podne i ikindiju) obavlja spajajući ih i skraćeno s učenjem jednog ezana i dva ikameta. Hodočasniku se preporučuje da na Dana Arefata mnogo uči dove i telbiju (riječi odazivanja na Božiji poziv), a to proizlazi iz Muhamedovih riječi: "Najbolja od svih je dova na Dan Arefata. Najbolje što sam ja kazao i vjerovjesnici prije mene jest zikr: Nema boga osim Allaha, Jedinog, koji nema sudruga, Njegova je vlast i hvala i On može sve".[7]
Hodočasnici ostaju na Arefatu sve do zalaska Sunca, kada kreću s Arefata prema Muzdelifi kako bi tamo proveli noć i zajedno obavili dvije noćne molitve (spajajući akšam i jaciju) i to nešto kasnije, što znači da će se čekati s akšamom sve dok ne nastupi vrijeme za jaciju. Preporučeno je da tu hodočasnici uče dove i zikre, te pripreme kamenčiće za Minu.[8] Potom tu provode ostatak noći sve do jutarnje molitve (sabaha), poslije čega kreću prema Mini kako bi bacali kamenčiće na veliki džemret.