From Wikipedia, the free encyclopedia
Daljinski upravljač je elektronski uređaj, uglavnom za televizor, DVD plejer i druge kućne sisteme koji se koristi za bežično upravljanje na kratkim distancama. Daljinski upravljač postepeno je napradovao i poslednjih godina podrazumeva i blutut, moušn senzor i glasovnu kontrolu.[1][2]
Najznačajnija tehnologija koja se koristi kod kućnih daljinskih upravljača je infracrveno svetlo. Signal između daljinskog upravljača i uređaja kojim se upravlja jesu pulsevi infracrvenog svetla, koje je nevidljivo za ljudsko oko.
Najraniji primer daljinskog upravljača radio talasima je razvio Nikola Tesla 1898, a patentiran je u SAD pod imenom Metoda aparata za kontrolu mehanizma pokretanja jednog ili više vozila engl. . Javna demonstracija radio kontrolisanog broda izvršena je 1898. na Medison skver gardenu, a Tesla je brod nazvao teleautonoman.[3]
Leonardo Tores Kuevedo je 1903. godine predstavio Telekino na pariskoj akademiji nauke uz eksperimentalnu demostraciju. U isto vreme odobren mu je patent u Francuskoj, Španiji, Velikoj Britaniji i SAD. Telekino se sastoji od robota koji je izvršavao komande prenete elektromagnetnim talasima. Sa Telekinom Tores je utvrdio osnovne principe modernih vežičnih operacija.[4] i bio je pionir u oblasti daljinskog upravljanja. Godine 1906, u prisustvu kralja, Tores je uspešno demonstrirao u Bilbau, brod vođen sa kopna. Kasnije je pokušavao da Telekino primeni na projektile i torpeda, ali je projekat obustavio zbog nedostatka sredstava.
Prvi daljinski upravljani avion poleteo je 1932, a na ovoj tehnologiji se intenzivno radilo tokom Drugog svetskog rata, a jedan od rezultata je bio nemačka raketa Vaserfal.
Do kraja tridesetih godina dvadesetog veka, nekoliko proizvođača radia ponudilo je daljinske upravljače kao dodatke svojim modelima.[5] Uglavnom se radilo o daljinskim upravljačima na žicu, a Filko Misteri Kontrol (1939) je napravila prvi radio na nisko frekfentni radio prenosnik kojeg je napajala baterija,[6] čime je to postao prvi bežični daljinski upravljač kod električnih uređaja namenjenih širokoj potrošnji.
Prvi daljinski upravljač za kontrolu televizora razvola je Zenit radio korporacija 1950. godine. Daljinski upravljač je sa televizorom bio povezan žicom. Bežični daljinski upravljač je razvijen 1955. Radio je na principu isijavanja svetlosnog snopa fotoelektrične ćelije, ali je rad bio dosta otežan jer je svaka jača svetlost sa drugog izvora mogla da pokrene komande na televizoru.[7]
Robert Adler je 1956. razvio Zenitov spejs komand - bežični daljinski upravljač.[8] Bio je to mehanički uređaj i koristio je ultrazvuk za promenu kanala i tona.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.