Klodije Ezop (latinski: ) bio je najslavniji tragički glumac antičkog Rima. Živeo je u vreme Cicerona, tj. u 1. veku pre nove ere, ali datumi njegovog rođenja i smrti nisu poznati. Izgleda da njegovo ime pokazuje da je bio oslobođenik nekog člana klodijskog gensa.[1]
Ciceron je održavao prijateljske odnose i sa Ezopom i sa Roscijem, podjednako uglednim komičkim glumcem, i nije prezao od toga da koristi njihova uputstva u govorničkoj dikciji i mimici. Prema Plutarhu, Ezop se jednom prilikom, glumeći na pozornici Atreja koji je razmišlja o tome kako da se osveti Tijestu, toliko zaboravio u žaru akcije da je palicom udario i ubio jednog slugu koji je prelazio binu.[1][2]
Glumačko umeće
Horacije i drugi autori stavljaju Ezopa u istu ravan sa Roscijem.[3] Svaki je bio najistaknutiji u svom polju: Roscije u komediji, budući da je bio brži u pogledu scenske akcije i dramskog izražaja (pronuntiatio);[4] a Ezop u tragediji, budući da je imao veću težinu (gravitas).[4] Ezop se mnogo trudio da se različitim metodama usavrši u glumačkom umeću. Vredno je proučavao ličnosti u stvarnom životu i, kada se odvijalo kakvo važno suđenje, posebno npr. na primer, kada je govorio proslavljeni govornik Kvint Hortenzije, on je uvek bio prisutan, kako bi mogao da gleda i da bude u stanju da istinitije zastupa osećanja koja su upravo u takvim prilikama prikazivana.[5]
Navodno nikada nije navukao masku za neki lik kojeg je trebalo da glumi, a da prethodno nije neko vreme tu masku pažljivo gledao iz daljine, kako bi u izvođenju na sceni mogao da svoj glas i scensku akciju u potpunosti prilagodi sa izgledom koji će imati.[6] Možda ova anegdota može potvrditi mišljenje da su maske u scenska izvođenja u Rimu bile uvedene tek nedavno i da se nisu uvek koristile čak ni za glavne likove;[7] prema Ciceronu, Ezop se isticao "vatrenošću izraza lica i pokreta", što naravno ne bi bilo vidljivo da je glumio isključivo s maskom licu.[8]
Iz jednog Ciceronovog odlomka i iz anegdota zabeleženih o Ezopu, moglo bi se zaključiti je njegovu glumu karakterisao uglavnom snažan naglasak i žestina. U celini, Ciceron ga naziva "vrhunskim umetnikom" (summus artifex) i kaže da je bio sposoban da igra glavnu ulogu ne manje u stvarnom životu nego na sceni.[9] Čini se da nikada nije nastupao u komediji. Valerije Maksim naziva Ezopa i Roscija "najveštijim ljudima u zabavnoj umetnosti" (ludicrae artis peritissimos viros), ali to može označavati i pozorišnu umetnost uopšte,[5] uključujući i tragediju i komediju.[10] Fronton ga naziva "tragičkim Ezopom" (tragicus Aesopus). Međutim, iz jedne Ciceronove primedbe,[11] moglo bi se zaključiti da je lik Ajaksa za njega bio previše tragičan.[12]
Poput Roscija, Ezop je održavao bliske odnose s velikim govornikom Ciceronom, koji ga naziva "mojim Ezopom" (noster Aesopus),[13] i "mojim prijateljem" (noster familiaris)[14] i čini se da su jedan od drugoga učili kako bi se usavršili svako u svom umeću. Tokom izgnanstva, Ciceron je dobio mnoge vredne znake Ezopovog prijateljstva. Jednom prilikom, kada je trebalo da glumi Telamona, prognanog iz svoje zemlje, u jednoj od tragedija Lucija Akcija, svojim je manirom i veštim naglaskom i povremenom promenom neke reči, očito naveo publiku da ceo slučaj primeni na Ciceronono progonstvo i tako govorniku učinio veću uslugu nego što je bilo koja direktna odbrana to mogla učiniti. Ceo teatar je aplaudirao.[9] Drugom prilikom, umesto "Brut koji je osnažio slobodu građana" (Brutus qui libertatem civium stabiliverat), izgovorio je "Tulije", a publika je reagovala s oduševljenjem i povicima tražila od glumca da taj deo ponovi "hiljadu puta".[9]
Smrt i ostavština
Vreme Ezopove smrti ili njegova starost u trenutku smrti ne mogu se sa sigurnošću utvrditi; ali na posveti Pompejevog pozorišta 55. g. pne. izgleda da je već bio star, jer se čini da se već ranije povukao sa scene, a izvori ne govore da je bio krhkog zdravlja; ipak, iz tog se odlomka može zaključiti da je razlog njegovog povlačenja bila starost ili loše zdravlje. Tom prilikom, međutim, u čast festivala, ponovo se pojavio na sceni; ali baš kad je dolazio do jednog od najistaknutijih delova drame, početka zakletve, glas ga je izdao i nije mogao da završi svoj govor. Očigledno nije bio u mogućnosti da nastavi i publika je pokazala razumevanje za njega, što, kako Ciceron u tom odlomku navodu, rimska publika nikada ne bi učinila za obične izvođače.[15]
Ezop, iako nije bio štedljiv,[16] stekao je veliko bogatstvo zahvaljujući svom glumačkom umeću, isto kao i Roscije. Ostavio je oko 200.000 sestercija svom sinu Klodiju, koji se pokazao glupim rasipnikom.[17] Navodi se, na primer, da je uzeo dragoceni biser iz minđuše Cecilije Metele,[n 1] rastvorio ga u sirćetu i popio,[1][17][19][20][21] što je bio omiljeni štos ekstravagantne monomanije u Rimu.[22] Veza Ciceronovog zeta Publija Kornelija Dolabele sa istom damom nesumnjivo je povećala nelagodu koju je Ciceron osećao zbog raspusnog postupka sina svog starog prijatelja.[23][24]
Napomene
- Obično se poistovećuje s Cecilijom Metelom, suprugom Publija Kornelija Lentula Spintera.[18]
Povezano
References
Literatura
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
