Buharski Emirat (perzijski: امارت بخارا; uzbečki: ) je bila država na području današnjeg Uzbekistana, smještena između rijeka Amu Darje i Sir Darje, odnosno Transoksijane, koja je postojala od 1785. do 1920. godine. Nastala je na području dotadašnjeg Buharskog Kanata, gdje je vlast dotadašnjih vladara iz dinastije Janida nakon perzijske invazije 1740. godine bila oslabila, a sa vremenom je počeli preuzimati emiri koji su 1785. otvoreno preuzeli vlast. Buharski Emirat, koji se graničio sa Hivinskim Kanatom i Kokandskim Kanatom, bio je tada jedina važnija država Centralne Azije čiji vladari nisu poticali od Džingis Kana. Zbog svog strateškog položaja je u 19. vijeku postala predmetom Velike igre odnosno borbe za prevlast između Ruskog i Britanskog Carstva. Buharski emiri su se ispočetka uspjeli othrvati britanskoj, ali nisu mogli zaustaviti rusku ekspanziju te su godine 1868. u kratkotrajnom ratu izgubili najveći dio teritorija, uključujući važni grad Samarkand. Pet godina kasnije je ostatak države postao ruski protektorat. Buharski Emirat je nezavisnost nakratko stekao nakon Ruske revolucije, ali je, kao i ostatak bivšeg Carstva, bio politički podijeljen, pa su tako emira Mohammeda Alim Khana 1918. godine pokušali svrgnuti lokalni boljševici. Pokušaj nije uspio, ali je dvije godine kasnije Emirat napadnut od Crvene armije pod vodstvom Mihaila Frunzea. Nakon pada Buhare je emir otišao u progonstvo, a na prostoru Emirata je proglašena Buharska Narodna Socijalistička Republika.