From Wikipedia, the free encyclopedia
Broš je vrsta nakita osmišljena da bude pričvršćena za odjeću, često i predmet čime se odjeća zakapča. Uglavnom je izrađen od metala, najčešće srebra ili zlata, ponekad i od bronze i drugih materijala. Broševi su često ukrašeni emajlom ili draguljima i mogu imati čisto dekorativnu svrhu ili mogu imati praktičnu funkciju kao npr. pričvršćivanje plašta.
Najstariji poznati broševi datiraju iz bronzanog doba. Pošto se moda izrade i ukrašavanja broševa prilično brzo mijenjala, broševi danas služe kao važni kronološki indikatori. Mnoge vrste evropskih broševa pronađenih tokom arheoloških iskapanja danas se definiraju latinskim terminom fibula.
Fibula je ukrasna kopča koju su koristili Rimljani, Grci, antički Germani, te Kelti i migracijska plemena u Evropi u rano bronzano doba. Fibule su vrlo korisni predmeti u arheološkom datiranju: pažljivo klasificiranje lokalnih varijanti, datiranje i distribucija fibula može biti od velike koristi u određivanju starosti arheološkog nalazišta, više i od numizmatičkih nalaza i keramičkih predmeta. Fibule su oblikovane kao vrlo velike sigurnosne igle i služile su za pričvršćivanje odjeće.Postojale su mnoge vrste i imale su i vrlo važnu ulogu u identifikaciji vlasnika, njegove nacionalnosti (prije nego su i nerimski narodi prihvatili rimsku modu) i društvenog statusa. Bogato ukrašene fibule bile su važan element kasnoantičke odjeće, a one jednostavne bile su dio rimske vojne opreme.
Ista vrsta fibule se često nalazi s obje strane rimskog limesa i među "rimskom" i među "barbarskom" populacijom. Kulturalno međudjelovanje predmeta korištenih od elite kako bi označili svoj status mođe biti prilično kompleksno. U djelu Early Medieval Art[1] Lawrence Nees, na primjer primjećuje da fibule na diptihu od bjelokosti koje prikazuju Stilihona i njegovu pratnju:
Vrsta fibule koju nosi Stilihon i njegov sin, kao i Turcius Secundus, pojavljuje se i na umjetničkim predmetima od metala obično definiranim barbarskima, pošto su germanske ličnosti uzurpirale simbole imperijalnog autoriteta. Vjerojatno je ova vrsta nastala unutar keltskih grupa i preuzeta je kao egzotični modni element od strane rimskih aristokrata, te je "naturaliziran" kao važan rimski emblem i kasnije izvezen drugdje.
Antičke fibule su cijenjeni predmeti među kolekcionarima pošto su u mnogim slučajevima dobro očuvane i relativno su jednostavne za dobaviti i čak izvan svog kulturalnog konteksta, one su cijenjene zbog različitosti oblika i ukrasa.
Odvojena tradicija poluprstenastih broševa i srodnih pseudopoluprstenastih broševa razvila se u ranosrednovjekovnoj Irskoj i Škotskoj, dala je mnoge od najljepših i najsloženije ukrašenih broševa ikad pronađenih, jedan od najljepših primjera je broš iz Tare.
Od 18. vijeka do viktorijanskog doba bilo je u modi umetati kosu i portrete u sam broš.[2] Ovaj je običaj započeo kao izraz žalovanja, a kasnije se proširio kao uspomena na žive voljene osobe.[2] Ljudska kosa bila je utkana u pletenicu učvršćena unutar broša pomoću kopča.[2] Dvostrani broševi su često imali portret voljene osobe na jednoj strani i sadržavali uvojak kose na drugoj strani. Uvojak je mogao biti ukrašen poludragim kamenjem kako bi sličio buketu cvijeća.[2]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.