Bosanski genocid
From Wikipedia, the free encyclopedia
Pod pojmom bosanski genocid ili genocid u Bosni i Hercegovini se uglavnom misli: bilo na Srebrenički genocid izvršen od strane snaga srpske vojske u Srebrenici jula 1995, sa ciljem (dolus specialis) uništenja svih Bošnjaka u tom području,[1] ili na genocid u širem kontekstu označavajući zločin protiv čovječnosti i ratne zločine tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.[2] Zavisno od različitih sudskih odluka Bošnjaci su bili žrtve genocida 1992. godine u dolini rijeke Drine,[3] na području Doboja[4] kao i 1995. godine tijekom genocida u Srebrenici.
Pojmom bosanski genocid opisuje se kampanja etničkog čišćenja i ubijanja koju su izveli pripadnici srpske vojske te, u znatno manjoj mjeri, pojedini hrvatski ekstemisti na područjima pod svojom kontrolom: Republikom Srpskom i Hrvatskom Republikom Herceg-Bosnom.[5] Ovaj pojam se uglavnom upotrebljava u akademskim raspravama[6][7][8][9][10] te u institucijama koje štite ljudska prava.[11][12][13]
Sva ubijanja tokom kampanje genocida su vršena uglavnom iz političkih, rasnih i vjerskih razloga u kontekstu etničkog čišćenja i sistematičnog napada na bošnjačko stanovništvo. Od 97.207 dokazanih i dokumentovanih žrtava, 83% su bili Bošnjaci.[14] Smatra se da bi broj bio još veći da preživjeli iz Srebrenice nisu prijavili svoje poginule kao pripadnike vojske, da bi u postratnom periodu mogli dobiti minimalnu socijalnu nadoknadu u vidu pomoći porodicama poginulih boraca. Ukupna cifra bi tako mogla narasti za oko 10.000, zbog tekućih istraživanja koje provode entitetske Komisije za traženje nestalih.[15][16][16][17]
Godine 2001, Međunarodni sud za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) je presudio da je Srebrenički masakr bio genocid.[18] 26. februara 2007 Međunarodni sud pravde (ICJ), u slučaju Bosanskog genocida, u skladu i na osnovu ranije dobivenih dokaza od ICTY-ja donio je isti zaključak i proglasio tragediju u Srebrenici genocidom.[19] Iako su ponuđeni brojni dokazi o masovnim ubistvima, o opsadi Sarajeva, brojnim silovanjima, etničkom čišćenju i mučenjima izvršenim od raznih srpskih vojnih i paravojnih snaga, kao i bivše JNA i vojske Srbije, u svim dijelovima BiH, a naročito u Prijedoru, Banja Luci i Foči, kao i koncentracionim logorima; sud je presudio da su pravni kriteriji genocida sa specifičnim ciljevima (dolus specialis) uništenja Bošnjaka ispunjeni samo u Srebrenici i istočnoj Bosni.[19][20] Sud je zaključio da su zločini, uključujući masovna ubistva, silovanja, protjerivanja, uništavanja i deportaciju, počinjeni tokom rata, bili akt genocida u skladu sa Konvencijom o genocidu, ali ti zločini nisu sami po sebi (per se) genocid.[21]
Uprkos strogo pravnom tumačenju, u medijima se često navodi Prijedor kao mesto genocida.[22][23] Naime, 31. maja 1992. godine vlasti bosanskih Srba u Prijedoru izdale su naredbu nesrpskom stanovništvu da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršavima, i da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.[24] Prema zvaničnim informacijama iz udruženja žrtava, u Prijedoru je ubijeno ukupno 3.173 civila, dok je 31.000 ljudi bilo zatočeno u logorima u okolini Prijedora.[25]