Bopomofo
From Wikipedia, the free encyclopedia
Bopomofo ili džujin fuhao, često skraćeno džujin je fonetski sistem za transkripciju kineskog jezika, posebno mandarinskog, za ljude koji uče čitanje, pisanje ili govor mandarinskog jezika. Ovaj polu-slogovnik je trenutno u širokoj upotrebi u Republici Kini (Tajvanu) (pogledajte Upotrebe). Sastoji se od 37 slova i 4 tonske beleške, koji je sveobuhvatan sistem kojim se mogu prepisati svi mogući glasovi u mandarinskom.
Bopomofo | |
---|---|
Generalno | |
Vrsta | Polu-slogovnik slova za pristup i rimu sloga; dijakritike za tonove |
Jezici | Kineski, formosanski jezici |
Historija | |
Period | 1913 do danas, sada se koristi kao rubi karakteri u Tajvanu za kineski, i kao glavno pismo za formosanski jezik |
Klasifikacija | |
Porodica |
(Proto-pisanje)
|
Srodni sistemi | Uprošćeno kinesko, kanđi, handža, ču nom, kitansko pismo |
ISO 15924 | Bopo |
Iako se često misli kao alfabet, džujin se ne temelji na suglasnicima i samoglasnicima ali na slogovni početak i slogovnoj rimu. Temelji se na kineskim tabele rima, ali sa dijakritikama nego sa različitim rimama za tonove. Kao u alfabeti, suglasnici (slogani početnici) se predstavljaju sa različitim slovima i čine 21 od 37 slova. Međutim, osim poluvokala, svaka rima ima različita slova, koje spajaju samoglasnike, dvoglasnike, i završne suglasnike. Na primer, luan je napisano (l-u-an), gde zadnje slovo ㄢ predstavlja čitav završetak -an. Ti završeci čine ostala 16 slova džujina. (Međutim, završeci -p,-t,-k, koji se ne nalaze u mandarinskom, pisani su kao potpisana slova posle završetka koja predstavlja samo samoglasnik.)
U svakodnevnom govoru, džujin je poznat kao bopomo ili bopomofo () po prvim slovima u alfabeti. U službenim dokumentima, ponekad se zove „Mandarinski fonetski simboli 1“ (國語注音符號第一式), skraćeni „MFS 1“ (注音一式); Broj se služi kako bi se razlikovao od manje poznatog kolege, MFS 2 koji je sistem romanizacije izumljeni oko istog perioda, ali sada ukinut (usp. romanizacija kineskog u Tajvanu).