From Wikipedia, the free encyclopedia
Bitumen (od latinskog: bitumen = zemljana smola[1]) je gust, vrlo viskozan ugljikovodik na naftnoj bazi, kog ima u prirodnim nalazištima, kao što su slojevi - uljnog pijeska (bitumenski pijesak) ili prirodnih fenomena kao što je Jezero Pitch na otoku Trinidad (prirodni bitumen).[2]
| Bitumen | |
|---|---|
 | |
Bitumen se može i proizvesti rafiniranjem sirove nafte (rafinirani bitumen).[2]
U pojedinim državama, a naročito u Sjedinjenim Američkim Državama bitumenom zovu i asfalt, jer se njime pokrivaju ceste iz smjese šljunka, pijeska i bitumenskih veziva.[2]
Bitumenom se također često naziva i katran ili tar, ali je ispravnije reći da je on nusprodukt karbonizacije ugljena i smola a dobija se suhom destilacijom kamenog ugljena.[2]
Američki geološki zavod definira bitumen kao ekstra teško ulje API gravitacije manje od 10 ° i viskoziteta većeg od 10.000 centipoisa. [2]
Kod normalnih temperatura na njegovim prirodnim nalazištima bitumen nije tekuć, već se mora zagrijati da poteče kroz cijevi, a u nekim slučajevima i razrijediti lakšim uljima.[2]
Svoju gustoću i viskozit duguje kemijskom sastavu, koji se uglavnom sastoji od velikih molekula ugljikovodika, poznatih kao asfalteni i smole, njih ima i u lakim uljima, ali su u bitumenu visoko koncentrirane. Pored toga u bitumenu često ima i visok procent metala, kao što su vanadij, nikal i nemetalnih anorganskih elemenata, kao što su dušik, kisik i sumpor. [2]
Zavisno od namjere u koju će se svrhu bitumen koristiti, ti elementi mogu biti zagađivači, pa se moraju odstraniti iz finalnog proizvoda. Do danas se većina bitumena iz rafinirane nafte koristila za popločavanje ulica, izolaciju krovova, brtvljenje i slične namjene, kao i najveći dio prirodnog bitumena. [2]
Bitumen je se u širem smislu, zajedničko ime za smjese organskih spojeva koje se nalaze u prirodi ili nastaju bakterijskim raspadom organskih tvari. Sastoje se pretežito od ugljikovodika, a topive su u ugljičnom disulfidu i benzenu.[3]
U bitumene se ubrajaju zemni plin, nafta, asfaltiti, ozokerit i dio bituminoznih ugljena, prirodnih asfalta i bituminoznih škriljevaca ukoliko su topivi u ugljičnom disulfidu.[3]
Bitumenima se zovu i proizvodi destilacije i krekiranja nafte kao i oni dobijeni suhom destilacijom ugljena ukoliko su topivi u ugljikovome disulfidu. Prirodni bitumeni nastali su od mikroflore, makroflore i faune, točnije od ugljikohidrata, bjelančevina, smola, lignina, voska i masti, direktnim ili indirektnim, mikrobiološkim, kemijskim promjenama.[3]
Razlikuju se po fizikalnim karakteristikama, a to je rezultat razlika u strukturi tla i u geotermičkim prilikama u kojima su formirani. Ako su slojevi bili nepropusni, zadržale su se tekućine ili plinovi. Međutim, moglo se dogoditi da plinovi nestanu, pa je preostao samo tekući bitumen (nafta); ako su zbog propusnosti slojeva nestale lake komponente, nastali su gusti, rastezljivi bitumeni (asfaltni bitumen).[3]
U užem (tehničkom) smislu, bitumen je naziv za asfaltni bitumen, crnu, ljepljivu, relativno čvrstu masu koja se sastoji od ugljikovodika i njihovih nemetalnih derivata, koja je topiva u ugljičnom disulfidu, a nalazi se u prirodi ili se dobija rafiniranjem nafte.[3]
Tehnički bitumen dobija se kao talog nakon rafiniranja nafte, a može se dobiti i obradom naftnih derivata. Bitumen se najviše koristi u građevinarstvu za asfaltiranje cesta, aerodromskih pista i pločnika (cestovni bitumen) te za hidroizolaciju; temelja, zidova, krovova.[3]
Bitumen se koristi i u industriji (industrijski bitumen), zalijevanje baterija i kabela, u proizvodnji boja i lakova, te za zaštitu od korozije.[3]
U novije vrijeme većina bitumena izvađena iz uljnog pijeska u Kanadi šalje se u rafinerije nafte gdje se prerađuje u naftne derivate, uključujući benzin.[2]
Bitumen se koristi od davnina, dokaz za to je Mohenjo-daro u Pakistanu (oko 3000. pne.) gdje su njime izolirali zid od opeka.[4]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
