Bazilid
From Wikipedia, the free encyclopedia
Bazilid ili Vasilid (grčki: Βασιλείδης Basileides) je bio ranohrišćanski gnostički učitelj sirijskog porekla, koji je delovao u Aleksandriji početkom 2. veka.
Basilid je prvo veliko ime egipatskog gnosticizma koji ima sjedište u Aleksandriji. On je literarno nastupao kao egzegeta i kao pjesnik. Napisao je 24 knjige tumačenja evanđelja. U svom učenju pravi razliku između istinskog Boga, i jevrejskog boga tvorca, koji pripada najnižem rangu duhovnih bića.
Osnovao je gnostičku zajednicu koju nazivaju basilidovcima (Vasilidejcima), a koja je sigurno postojala u Donjem Egiptu još u IV stoljeću.[1]