Arnobije
From Wikipedia, the free encyclopedia
Arnobije iz Sike (lat. Arnobius, umro oko 330. n.e.) bio je rimski ranohrišćanski apologetski pisac, koji je delovao za vreme Dioklecijanove vladavine (284‒305). Da bi ga se razlikovalo od drugog Arnobija, koji je živeo u 5. veku nove ere, on se ponekad obeležava Arnobije Stariji. Prema Jeronimovoj Hronici, Arnobije je, pre no što se preobratio na hrišćanstvo (oko 295[1]), bio istaknuti retor[2] u numidskom gradu Sicca Veneria (danas El Kef u Tunisu), koji je u to doba bio jedan od glavnih hrišćanskih središta u prokonzularnoj provinciji Africi, a na hrišćanstvo je prešao zahvaljujući jednom snu koji je usnuo. Kako sam Arnobije u svom spisu o snoviđenjima piše kritički, moguće je da je Jeronim projektovao svoje vlastito poštovanje koje je gajio prema onome što se ljudima ukazuje u snovima. Prema Jeronimu, da bi prevazišao sumnje lokalnog biskupa u iskrenost Arnobijevog preobraćenja,[1] ovaj je oko 303. godine[3] napisao apologetsko delu u sedam knjiga, koje Jeronim naziva Adversus gentes,[4] no koje se u jedinom rukopisu u kojem je sačuvano (iz 9. veka) zove Adversus nationes. Ovi podaci kod Jeronima, njegova napomena da je Laktancije bio Arnobijev učenik,[5] i Arnobijev sačuvani spis sve je što se danas o njemu zna.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4c/%D0%90%D1%80%D0%BD%D0%BE%D0%B1%D0%B8%D0%B9_%D0%A1%D1%82%D0%B0%D1%80%D1%88%D0%B8%D0%B9_-Arnobius_of_Sicca.jpg/220px-%D0%90%D1%80%D0%BD%D0%BE%D0%B1%D0%B8%D0%B9_%D0%A1%D1%82%D0%B0%D1%80%D1%88%D0%B8%D0%B9_-Arnobius_of_Sicca.jpg)