Anna Hazare
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kisan Baburao Hazare izgovor?/i (marathi: किसन बाबुराव हजारे, Kisan Bāburāv Hajārē ?) (15. jun 1937 .), kolokvijalno poznat kao Anna Hazare
pronunciation?/i (marathi: अण्णा हजारे, Aṇṇā Hajārē ?; je indijski društveni aktivist poznat po sudjelovanju u indijskom anti-korupcijskom pokretu, u kome je koristio nenasilne metode po nauku Mahatme Gandhija.[1][2] Hazare je također poznat po doprinosu razvoju Ralegan Siddhija, sela u Parner taluku distrikta Ahmednagar u državi Maharashtra. Godine 1992. mu je indijska vlada udijelila Padma Bhushan, treće najveće civilno odlikovanje, za uspjehe u razvoju sela koje je postalo model za sve ostale.[3]
Anna Hazare | |
---|---|
Anna Huzuri u Nandedu, Maharastra | |
Rođenje | 15. 6. 1937. (1937-06-15) (dob: 86) Bhingar, Provincija Bombay, Britanska Indija |
Nacionalnost | Indijac |
Ostala imena | Kisan Baburao Hazare |
Poznat/a po | programu obnove i razvoja sela Ralegan Siddhi pokretu za pravo na informaciju anti-korupcijskom pokretu |
Vjeroispovijest | hinduizam |
Suprug/a | neženja |
Roditelji | Laxmibai Hazare (majka) Baburao Hazare (otac) |
Nagrade | Padma Shri 1990 Padma Bhushan 1992 |
Website annahazare.org |
Anna Hazare je 5. aprila 2011. započeo štrajk glađu kako bi natjerao indijsku vladu da primjeni strogo anti-korupcijsko zakonodavstvo zamišljeno u prijedlogu zakona Jan Lokpal Bill, odnosno stvaranje institucije ombudsmana koje bi se borilo protiv korupcije u državnoj upravi. Post je doveo do općenarodne podrške za Hazarea. Post je završio 9. aprila 2011, odnosno dan nakon što je vlada prihvatila Hazareove uvjete. Vlada je tada izdala komunike o stvaranju zajedničkog odbora sastavljenog od predstavnika vlade i civilnog društva koje bi napravilo nacrt zakona.[4][5]
Anna Hazare je od indijskih novina proglašen najuticajnijom ličnošću Mumbaija.[6] Sa druge strane je bio i predmetom kritika zbog autoritarnih pogleda na krivično pravo, odnosno zahtjeva da se korumpirani državni funkcionari kažnjavaju smrću, kao i zbog navodne podršku prisilnim vazektomijama kao metodi planiranja porodice.[7][8]