Andrija Mohorovičić

Andrija Mohorovičić (Volosko kraj Opatije, 23. januar 1857. – Zagreb, 18. decembar 1936.), istaknuti je hrvatski naučni radnik na području meteorologije i seizmologije, s kraja 19. i početka 20. vijeka.

Andrija Mohorovičić
Rođenje	(1857-01-23)23. 1. 1857. Volosko, Hrvatska
Smrt	18. 12. 1936. (dob: 79) Zagreb, Hrvatska
Državljanstvo	Hrvat
Polje	seizmologija, geofizika, meteorologija
Institucija	Pomorska škola u Bakru Sveučilište u Zagrebu
Alma mater	Sveučilište u Pragu
Poznat po	Mohorovičićev diskontinuitet Mohorovičićeve epicentrale Mohorovičićev zakon

Rođen je 23. januara 1857. u Voloskom kraj Opatije. Tamo je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Rijeci. Studij matematike i fizike Filozofskog fakulteta u Pragu upisao je 1875. Po završenom studiju predavao je najprije na gimnaziji u Zagrebu (1879-1880), zatim na realci u Osijeku, te od 1882. god. na Nautičkoj školi u Bakru. Na vlastitu molbu 1891. premješten je na realku u Zagrebu, gdje 1. januara 1892. postaje i upraviteljem tadašnjega Meteorološkog opservatorija na Griču. Za doktora filozofije promoviran je na zagrebačkom Sveučilištu 1893. god. na osnovi disertacije O opažanju oblaka, te o dnevnom i godišnjem periodu oblaka u Bakru. Ubrzo se habilitira za privatnog docenta, a 1910. godine postaje naslovnim izvanrednim sveučilišnim profesorom, te je od 1893. do 1917/18. god. na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu predavao kolegije s područja geofizike i astronomije. Već je 1893. godine dopisni član, a 1898. god. pravi član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Od 1918. do 1922. godine bio je tajnik njezina Matematičko-prirodoslovna razreda. Potkraj 1921. godine umirovljen je, a umro je u decembru 1936. god. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Njemu u čast 1996. godine asteroid s rednim brojem 8422 dobio je naziv 8422 Mohorovičić.

Naučni rad

Za početak naučnog rada Andrije Mohorovičića odlučujući je bio rad na Nautičkoj školi u Bakru. Tu prvi put dolazi u neposredan dodir s meteorologijom, koju je predavao učenicima Nautičke škole, a što ga je toliko zaokupilo da je 1887. god. u Bakru osnovao meteorološku stanicu. Za određivanje gibanja oblaka konstruirao je 1888. godine nefoskop.

Dolaskom na mjesto upravitelja Meteorološkog opservatorija u Zagrebu (1892.) usmjeruje svoj rad na tri područja. U prvom naučno objašnjava pojedine meteorološke pojave. Uz to mu je 1901. godine povjereno vođenje čitave meteorološke službe tadašnje Hrvatske i Slavonije, koju podiže kadrovski i instrumentalno na evropski nivo. I napokon, aktivnosti opservatorija postepeno proširuje i na ostala područja geofizike.

Pokazao je zanimanje za osobito upadljive meteorološke pojave kao što su bili tornado kraj Novske 1892. god. i "vijor" kod Čazme 1898. godine. Proučavao je klimu grada Zagreba, a u svom posljednjem radu s područja meteorologije (1901) razmatra smanjivanje temperature atmosfere s porastom visine.

Početkom aprila 1893. godine Mohorovičić je uredio mrežu stanica za praćenje nevremena s grmljavinom, a 1899. godine osnovao je u kotaru Jaska stanice za odbranu od tuče. Početkom 1899. godine izradio je projekt za istraživanje i iskorištavanje bure u području našeg krša, jer kako kaže "... od kolike bi to blagodati bilo za naše pusto primorje".

Početkom 20. vijeka Mohorovičićev naučni interes okreće se isključivo problemima seizmologije. Analizom pokupskog potresa od 8. oktobra 1909. godine, Mohorovičić je posebno unaprijedio spoznaje o mehanizmu rasprostiranja valova bližih potresa kroz Zemlju. Tom prilikom prvi je u svijetu na osnovi valova potresa utvrdio plohu diskontinuiteta brzina, koja dijeli koru od plašta Zemlje i koja je njemu u čast nazvana Mohorovičićev diskontinuitet. Ubrzo nakon Andrije Mohorovičića i drugi znanstvenici potvrđuju postojanje tog sloja.

Opća je odlika Andrije Mohorovičića kritičnost u radu. Volio je spajati opažanja s teorijom, ali nikada nije teoriju pretpostavljao motrenju. Iz njegovih izvještaja vidljiva je težnja da uradi i više, u čemu ga je sprečavao nedostatak materijalnih sredstava. Njegove misli i ideje bile su vizionarske i došle su do izražaja tek mnogo poslije (djelovanje potresa na zgrade, iskorištavanje energije vjetra, modeli Zemlje, potresi s dubokim žarištem, obrana od tuče itd.).

Andrija Mohorovičić na Wikimedijinoj ostavi