Aleksandar Vasiljevski
From Wikipedia, the free encyclopedia
Aleksandar Vasiljevski (rus. Алекса́ндр Миха́йлович Василе́вский), (30. rujna 1895. - 5. prosinca 1977.) bio je sovjetski časnik Crvene Armije, promaknut u maršala Sovjetskog Saveza 1943. Bio je zapovjednik generalskog osoblja i Ministar obrane tijekom Drugog svjetskog rata, te ponovno od 1949. do 1953. Kao zapovjednik generalskog osoblja, Vasilijevski je bio odgovoran za planiranje skoro svih sovjetskih ofenziva, od Staljingradske ofenzive do Istočnopruske ofenzive i Bitke za Königsberg.
Aleksandar Vasiljevski Алекса́ндр Миха́йлович Василе́вский | |
---|---|
Poštanska marka sa likom Vasilijevskog | |
Biografske informacije | |
Rođenje | 30. rujna 1895. Vičuga, Ruko Carstvo |
Smrt | 5. prosinca 1977. Moskva, SSSR |
Državljanstvo | Rus |
Karijera | |
Služba | 1915.-1917. 1919.-1959. |
Čin | Maršal Sovjetskog Saveza |
Ratovi | Prvi svjetski rat Ruski građanski rat Poljsko-sovjetski rat Drugi svjetski rat |
Vojska | Ruska carska vojska Crvena armija |
Vasiljevski je svoju vojnu karijeru započeo u Prvom svjetskom ratu, a do 1917. imao je čin satnika. Na početku Oktobarske revolucije i Građanskog rata unovačen je u Crvenu Armiju, sudjelujući u Poljsko-sovjetskom ratu. Nakon rata brzo je napredovao u vojsci, postavši zapovjednik pukovnije 1930. Na toj poziciji, pokazao je svoju vještinu u organizaciji i obuci svojih trupa. Vasilijevskijev talent nije prošao neopaženo, pa je 1931. postao član Direkcije vojne obuke. 1937. je, za vrijeme Staljinove čistke, promaknut u generalski čin.
Početkom sovjetskog protu-napada 1943. Vasiljevski je koordinirao i pokrenuo sovjetsku offenzivu na rijeci Don, Donbasu, Krimu, Bjelorusiji i Baltiku, završavajući rat zauzimajući Königsberg u travnju 1945. U srpnju 1945. postao je vrhovni vojni zapovjednik na Dalekom istoku, tako pokretavši i Mandžursku stratešku ofenzivnu operaciju i naknadno prihvativši japansku kapitulaciju. Nakon rata postao je ministar obrane Sovjetskog Saveza, tu poziciju obnašao je do Staljinove smrti 1953. Kada je Nikita Hruščov došao na vlast, Vasiljevski je pošao gubiti moć i bio je umirovljen. Nakon smrti, pokopan je u Kremaljskom zidu na Crvenom trgu zbog zasluga koje je učinio tijekom rata, za svoj narod i Sovjetski Savez.