![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/df/Afsharid_Imperial_Standard_%25283_Stripes%2529.svg/langsh-640px-Afsharid_Imperial_Standard_%25283_Stripes%2529.svg.png&w=640&q=50)
Afšaridska Monarhija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Afšaridska Monarhija (perz. سلسله افشار) je naziv za novovjekovnu iransku državu pod afšaridskom dinastijom. Afšaridi su vladali Iranom od 1736. do 1750. godine, a na vrhuncu njihove vojno-političke moći monarhija se protezala i preko teritorija današnjeg Azerbajdžana, Armenije, Gruzije, Rusije, Iraka, Afganistana, Turkmenistana, Uzbekistana, Tadžikistana, Kazahstana, zapdne Kine, istočne Turske, Pakistana i Indije, te istočne obale Arapskog poluotoka.
|
Osnivač afšaridske dinastije bio je Nader-šah, genijalni vojskovođa podrijetlom iz turkmenskog plemena Afšar koji je iskoristio politički vakuum nakon sukoba Safavida i Hotakija i proglasio se šahom Irana te započeo seriju uspješnih ratova protiv Osmanlija, Rusa i Mogula što je u konačnici rezultiralo najvećim iranskim teritorijalnim opsegom nakon vremena Sasanidske Monarhije.
Njegovim najvećim uspjehom smatra se pohod protiv mogulske Indije zbog čega ga se u evropskoj historiografiji naziva i „perzijskim Napoleonom”. Nakon smrti Nader-šaha njegova dinastija doživljava pad što je navelike otvarilo vrata zandijskoj dinastiji u Iranu odnosno duranijskoj u Afganistanu, dok su Afšaridi nastavili vladati u Horasanu sve do uspona Muhamed-hana Kadžara 1796. godine.